Očev džepni radio
Treba biti mornar
i vidjeti stvari
koje drugi samo slute
Valja preživjeti
delirijum tremens okeana
i prosuti se kroz valove
Razbiti šifrirane poruke
prihvativši da više razine
imaju svoje razloge
Neoštećeno se provući
uskim prolazom
između pripovijesti
i vijesti koju
prenosi očev radio
Mirišu šume
i tvoja je kosa od vjetra
To je misao koju nosim
sa sobom u noć
Ptice u sebi moraš hraniti
Ptice pišu pjesme o slobodi.
One ne trpe ničije zajebancije.
Ovakvog su me dovde dovele.
Decembar je.
Opet ne mogu zaspati.
Kiša je prestala.
Čekam snijeg
i hranim ptice u sebi.
U srcu tvog djeteta
odmara se tvoja smrt
Kakva se divna i prestrašna misao
odbija unutrašnjom stranom
čeone kosti
Uhranjena
debljinom mraka
budi te
kada joj je dosta lješkarenja
i kada se zaželi akcije
Tvoje tijelo i dalje je u formi
a krv nije zaboravila
protok prve tri ljubavi
Upravo takav namještaš revere
ravnaš kravatu
diviš se otmjenosti
kragne svake nove košulje
Ne postoje fotografije
nema zapisa
Živi samo legenda
kao bljesak određenih riječi
u tvom starogovoru
i pogled u prošlost
svakog narednog zaljubljivanja
Mehmed Begić
Iz knjige “Nesvrstane pjesme“, Buybook, Sarajevo 2019
