Uz reku
Volim ležati opušten
Piti kafu i vino
I posmatrati zrak sunca
Kako se prelama na vodi.
Hiljade malih svetlećih bića
Teku u dugo popodne.
Njena kosa ih je puna.
Znaš, D, zato pišem.
Jer riječi nađu mene. Ne ja njih.
Jer kad me stignu čežnje, nemam ti ja kud, neg’ u stihove…
Kradu mi te… Kilometri ceste i neba i želje što vrišti. Nakrcani aerodromi. Slučajni saputnici. Priče u prolazu da skratiš vrijeme. Sati koji se lijeno vuku dok čekaš još jedno presjedanje.
O čemu misliš? Koju pjesmu slušaš? Kud ti pogled bježi?
Kradu mi te… Daleki strani gradovi kojima lutaš zadnjih dana. Gradovi u kojima nema nas. Ni na jednom mostu. Ni na jednoj obali.
Reci mi, D, kako se kaže čežnja na tom čudnom jeziku? Kako se kaže mi u toj tuđoj zemlji?
Zna li hladni sjever opjevati u osmijeh skupljen vrisak?
Zna li tuđe nebo pretočiti tugu u vedrinu mirnog mora?
30. januaru 2015. godine, dvadeset godina od objavljivanja albuma ‘Above’, preživjeli članovi Mad Season, Mike McCready i Barrett Martin, održali su koncert u Seattleu, uz pratnju Chrisa Cornella (Soundgarden), te članova Pearl Jam Matta Camerona, Stone Gossarda, Jeffa Amenta (Pearl Jam) i Duff McKagana (Guns N'Roses), a sve uz pratnju simfonijskog orkestar iz Seattlea. Snimak koncerta je objavljen krajem avgusta pod nazivom Mad Season And Seattle Symphony – Sonic Evolution. Koncert je svojevrsna oda za pokojne Layne Staleya i Johna Baker Saundersa koji su svirali na orginalnom albumu davne 1995. Album ‘Above’ je tada, nakon burne godine na grunge sceni i smrti Kurta Cobaina, označavao određenu prekretnicu među ljudima koji su tu scenu činili, a album je preispitivao dotadašnji način života nekih od njih.
Tuzla je grad koji je podario mnoge dobre muzičare, dvojica koji su mi do sada bili nepoznanica su Tony Mahagony i Edward Vulgarius. Do 1994. ova dvojica muzičara su djelovala u različitim bandovima, Mahagony je prvobitno bio dio Parricide/Perryside, a Vulgarius Remembrance-a. Sudbina ih je krajem 1994. godine odvela u Leipzig. Od 1996. godine djeluju kao dvojac pod nazivom Skandal i izdaju četiri kasete, ali za našu priču ključna je 2004. godina, kad nastaje eksperimentalni projekat Machine. Njihov prvi album ‘Sad ili Nikad’ govori o čovjeku, kako sami kažu „Čovjek, individua koja se kroz Diktaturu Kolektiva sve više odvaja od svega što je čini individuom.Od svog postanka čovjek apsorbira dez/informacije: Neke od njih filtrira kao činjenice , bez dokaza za „istinitosti“ istih. Znači, sve što čovjek drži za „istinu“ je moguća dogma, koja postaje „istina“ ako je prihvati većina. Čovjek ili individua je ništa drugo nego splet neprovjerenih informacija, koje kroz kvantitet recipienata, a ne kroz kvalitet informacije, postaje „istina“. Ali za razliku od diletantnog revolucionarizma kolektiva album ‘Sad ili Nikad’ ne daje Instant – Odgovore za razvoj individue niti je priručnik za menagment svijesti.“