Skica za autodestrukciju
Gurao si mi se u nutrinu,
Prodirao je militaristički
Skrivajući se u polumraku sobe,
U ritmu taktova sa izgrebane ploče.
Nije bilo niti jedne kapljice krvi
Za ritualne zakletve,
nad Komunističkim manifestom.
Rastvorene Hipnoze odbjeglog pjesnika Hercegovine bile su na stolu.
Jedna šolja kafe je neispijena pored
stranice na kojoj melanholični pjesnik
propituje postojanje Stvoritelja…
Učinilo ti se da si spoznao raj
I približio se Njemu.
„Sinnerman where you gonna run to?
Where you gonna run to?”
Od narednog jutra mrzim
svaki prvi mraz u Sarajevu,
Pucketanje ukočenog lišća
pod mojim koracima,
Nepromijenjene plahte pod kojima se grči
Nesigurnost moga tijela.
U kaputima tuđih muškaraca
beznadežno grijem ruke
i više ne slušam Ninu Simone.
Hodam kroz magle hipnotisana,
Da dišem, više ne trebam zrak.
Vanja Šunjić
