U KUĆI NA OTOKU
žena željna rasprave na kućnoj zabavi rekla je:
čovjeka od rođenja koči
njegovo povijesno mitsko nasljeđe
agresija je prapovijesna pojava
organizam se ponaša u skladu s svojom prirodom
koja proizlazi iz okolnosti njegova nasljeđa
ali njemu je već bilo dosta svega
htio je otići na Aljasku
jer je tamo čišće
ali nije to htio obznaniti svijetu
jer onda bi svi htjeli doći tamo
Svojom debitantskom zbirkom poezije „Sarajevo shit“, Hana Tiro ulazi na savremenu književnu scenu s jasnim, direktnim i angažiranim glasom. Zbirka sadrži 21 pjesmu koje su nastajale tokom sedam godina i reflektira iskustvo odrastanja i sazrijevanja u postratnom Sarajevu.
Iz neobjavljenog rukopisa
mili
ljudi se neprestano smenjuju u rastu ili
uklope u tkaninu izblede i sklone sa strane
ne odolevam delovanju zagrljaja
ne ponavljam napuštanja da bih ostala i
znam šta sam sve zaboravila
unutrašnjost tvojih šaka
korišćenje indijske indigo boje
miris eukaliptusa svakako
u međuvremenu
deca preko raspusta porastu
rastem distancama
put do kuće je isti
ja nisam
ti kako si
Upitaj prašinu
Kao da je bilo prije sedam života
kada je svijet odlučio da nas obrazuje
Na krilima humanitarne pomoći
i nevladinih organizacija
učili su nas da rukama stvaramo
Pravili smo vijke i figurice od drveta –
neophodne elemente misteriozne mašinerije
koja pokreće novi svjetski poredak
Jasno se sjećam djevojke
s kojom sam se viđao tih dana
Bila je iz Hamburga i zvala se Elisa
Previše je brinula dok sam tražio posao
Budile su me njene usne filmske dive
Proganjale su me njene lude oči
Svjetlost i toplota ulaze kroz prozor
i sjećanja ove pjesme rasprsnuta odlaze
na zrncima prašine iz sobe
Sva sam ti ljubavna,
Mirišem na ruzmarin,
Pun mesec i tajne.