Arhive kategorije: KNJIGA

Vladimir Arsenijević: Kao pisac imam puno pravo da se bavim fenomenima a ne demografijama

Vladimir Arsenijević je rođen 1965. godine u Puli.
Umjetničku karijeru započeo u ranim osamdesetim, kao gitarista pank benda Urbana gerila, kao i njegove post pank transformacije – Berliner Strasse.
Prvi roman U potpalublju (početak tetralogije Cloaca Maxima) objavio je 1994. godine i s njim osvojio NIN-ovu nagradu, postavši najmlađi dobitnik u njenoj istoriji. U potpalublju je preveden na dvadesetak jezika, a istoimena pozorišna predstava, u režiji Nikite Milivojevića, nagrađena je Sterijinom nagradom. Slijedi drugi dio ciklasa, Anđela, koji je objavljen 1997. godine. Poslje rezidencijalnog boravka u Meksiku, Arsenijević objavljuje knjigu Meksiko – ratni dnevnik (2000). U Meksiku je bio član pank benda Los Arsmstings, i s njima je snimio album – Wanderlust. Ilustrovani roman Išmail (2004.), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator objavljen je 2008. godine, a zagrebačka Booksa proglasila ga je najboljom knjigom u regionu protekle decenije. U 2011. godini objavljuje ilustrovanu novelu Minut – put oko sveta za 60 sekundi, nastalu u saradnji s Valentinom Broštean. Roman Let objavljen je 2013., a zbirka priča Ovo nije veselo mesto 2014. godine. Trenutno dovršava roman Arkadija, treći dio spomenutog ciklusa Cloaca Maxima. Živi i radi u Beogradu. Nastavi čitati Vladimir Arsenijević: Kao pisac imam puno pravo da se bavim fenomenima a ne demografijama

Share

Želimir Periš: Svaka ljudska aktivnost treba biti društveno angažirana

Želimir Periš rođen je u Zadru 1975.  godine gdje živi i radi. Diplomirani je inženjer računarstva. Objavio je zbirku priča ‘Mučenice’ i romane ‘Mima i kvadratura duga’ i ‘Mima i vaše kćeri’. Dobitnik je mnogih nagrada za priče, i prevođen je na slovenski, talijanski, ukrajinski, bugarski i engleski.
Vodi radionice kreativnog pisanja. Jedan je od osnivača i direktora KaLibar bestiVal književnog festivala. Sa Želimirom smo razgovarali o svemu, od računara do poezije.

astronaut: Vi ste po struci diplomirani inženjer računarstva. Kako inžinjer i književnik u Vama funkcionaraju u svakodnevnom životu?

Periš: Teško. Često je riječ o dvije posve suprotne osobnosti. Inženjer mora biti organiziran, dediciran, imati jasne ciljeve i put do njih. S druge strane, umjetnik može sjajno funkcionirati u kaosu iz kojeg crpi. Uglavnom ne pokušavam pomiriti između te dvije krajnosti, već balansirati između njih i iskoristiti ih – ubaciti kaosa u programiranje, a reda u pisanje. Istina je i da to gotovo nikad ne završi uspješno, tko se gura u previše stvari bude osrednji u svima njima. Nastavi čitati Želimir Periš: Svaka ljudska aktivnost treba biti društveno angažirana

Share

DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Damir Šodan je pjesnik, prevodilac, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je zbirke poezije Glasovne promjene (1996), Srednji svijet (2001), Pisma divljem Skitu (2009), Café Apollinaire (2013) i Unutarnji neprijatelj (u štampi), knjige dramskih tekstova Zaštićena zona (2002) i Noć dugih svjetala (2009), te Drugom stranom, antologiju suvremene hrvatske “stvarnosne” poezije (2010). Za dramu Zaštićena zona nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču (2000), a za burlesku Chic lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić (2012). U prevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen i Frank O'Hara). Član je redakcija časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju New European Poets (Graywolf Press), francusku Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard) i britanske World Record i A Hundred Years’ War (Bloodaxe). Član je Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog PEN-a. Nastavi čitati DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Share

Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti 20. stoljeća. Rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Svoje školovanje započinje u Imotskom, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Potom, 1902. odlazi u Split gdje polazi klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon mature, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Parizu boravi od 1913. – 1919. godine kada se vraća, najprije u Beograd, pa Sarajevo i na koncu Zagreb. U početcima svog rada bio je iznimno vjeran Matošu, da bi se kasnije upoznao sa stvaralaštvom Baudelairea. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra (1920.) i Kolajna (1926.), dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Zbirka Auto na korzu izašla je 1932. godine u Nikšiću, da bi ostale zbirke objavio u Zagrebu. Moramo naglasiti da se od 1945. – 1950. nije pojavila ni jedna Ujevićeva knjiga, jer ga je Sud časti 1945. kaznio zabranom javnog djelovanja zbog suradnje s okupatorom. Ipak, Ujevićeve pjesme “kolale” su među studentima i tada se stvarao mit o pjesniku boemu, njegove pjesme učile su se napamet i recitirale kao vrhunska pjesnička baština. Posljednju zbirku Žedan kamen na studencu objavljuje Društvo književnika 1954. godine s pogovorom Stanislava Šimića. Nastavi čitati Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Share