Purpurne vode oplakivale su obale ušća rijeke Hmo. Iz dubine močvarne delte izranja Anik, grabeći sve do sigurnosti čvrstog tla s kojeg ju promatram. Za sobom vuče ulov, slatke oklopnjaše koji se kupaju u pjeni njene mreže. Skoro je tu, no propada u mulj. Želim ući unutra, pružiti joj ruku. Odvraća me; iza nje već su se uzdigli tamni klobuci ponoćnih divova. Njezin narod Naga mogu jesti samo manji broj stvorenja ovog svijeta, samo one koji prerađuju otrovni kinik iz tla i vode u čisto meso. Slatke je oklopnjaše najlakše skupiti iz ljepljivog blata tik prije dolaska tamnog klobuka, inače Anik može provesti cijeli dan u rijeci i završiti praznih ruku.
Tag: