Paluba ti se činila beskonačno dugom dok je bubnjala pod vašim trčanjem. Igrali ste lovice, vješali se i verali konopima, izbjegavali psujuće mornare i skrivali se iza bačvi i kištri koje su ti isti mornari polako nosili na obalu. Konačno te, nakon gotovo sat vremena jurcanja i pritajivanja, stjerala u kut, ako možemo pramac prozvati kutom.
– Predaj se! – položila je dlanove na bokove, trudeći se izgledati uzvišenom – Nemaš kud.
– Imam, kako ne? – slavodobitno si odgovorio i skočio na drvenu ogradu usput se hvatajući za konop.
Oči su joj raširile – Mali, pazi! – prstom je pokazivala za konop.