i
Još se u Messini nije dogodilo da žena ubije čovjeka, Bog mi je svjedok, ja ću biti prva. Otac me prodao Židovu, ni to se u Messini nije dogodilo, a ni neće. Sjeli su za stol i cjenkali se za mene kao za kozu. Crni Židov Sraffa, nos mu kao u štakora, uvrtao je svoje tanke brkove i trljao dlanovima. Prije će svijet završiti nego što ću poći za štakora. Ako ne mogu biti Vittorijeva neću biti ničija. Nisu se ni rukovali, a već sam iskočila kroz prozor i pobjegla.
ii
Kod mesara Brighella sam ukrala nož kojim ću obraniti svoju čast. Luda Benvenuta, rekao mi je, znao sam ja da ćeš ti kod mene doći. Štipao me za bedra, a ja sam mu rekla da mi treba nož. Što će tebi nož, ludo? pitao me. Da crnom Židovu probodem srce, rekla sam. Ne treba tebi nož nego muž, zatvorio je vrata i nagnuo me nad stol. Dok mi je virio pod halju, dohvatila sam nož s police i uvukla ga u njedra. Rezao mi je prsa, ali nisam pustila ni glasa. Još se nije dogodilo da žena nožem kupuje svoju slobodu, ali dogodit će se.
iii
Pred crkvom se skupio svijet. Probila sam se kroz gužvu i ugledala Pulcinella kako sastavlja vješala. Podizao je drvenu gredu na vrh stupa, a pred konstrukcijom je stajao debeli vijećnik i vikao: Rekli smo dva metra! Rekli smo vješala, nismo govorili o metrima, odgovarao mu je Pulcinella. Nećemo ti platiti za ovo, ljutio se vijećnik. Preniska su, tu se nikoga ne može objesiti, noge bi mu se vukle po daskama.
Pulcinella je postavio gredu i zakucao je čavlima, a onda preko nje prebacio konopac i zavezao omču. Možda bi vijećnik htio isprobati vješala, da se uvjeri da rade?
Vijećnik se zacrvenjeo, a narod smijao. Narod najviše voli kad se vlast crveni. Žamorili su o tome koga će sutra vješati i koliko je nesretnik visok, hoće li se lijepo njihati ili će mu se noge vući po daskama.
Ima li koji dobrovoljac za isprobati vješala? obratio se Pulcinella okupljenima. Ja ću, rekla sam.
iv
Otrčala sam u luku naći kapetana Spaccamonta koji mi je rekao, kad poželim pobjeći, sakrit će me u vreću žita i odvesti na kraj svijeta. Rekla sam mu da nisam luda s njim se vucarati po svijetu, a on je rekao da mu se nigdje ne žuri. Kad budem spremna, da mu se javim, njegov brod će me čekati. Sad sam bila spremna. Kad zarijem nož u srce Židova Sraffa morat ćemo Vittorio i ja pobjeći ili će se i meni noge vući po Pulcinellovim vješalima.
Nisu mi dali ući u luku. Na ulazu su se nanizali brkati stražari, kacige im na oči pale. Mahali su batinama, nikome nisu dopuštali ući. Mesinska je luka svakojakih čuda vidjela, ali još se nije dogodilo da poštenom narodu zabranjuju prolaz. Ljudi su trčali na sve strane i strašnu buku dizali. Vikali su kako je bolest na brodovima uplovila u luku. Od tolike su im se vike zacrvenjela lica i natekli vratovi. Vikala sam i ja, a nisam znala ni zašto ni na koga.
v
Spaccamonta sam pronašla u krčmi s one strane kapetanije. Točio je vino u sebe i razveselio se kad me vidio. Luda Benvenuta, dođi. Sjedi ovdje, uljepšaj mi dan, ljepotice, lupkao se po koljenima. Ne može to tako, rekao je kad sam tražila da Vittorija i mene odveze iz Messine, ja sam tebi nudio da sa mnom ploviš po svijetu, ne tvom ljubavniku. Vittorio je ljubav mog života i nikud ne idem bez njega, rekla sam. Onda će te to koštati dva dukata, rekao je. Dva dukata u životu nisam vidjela, mogu li mu drukčije platiti, pitala sam. Zla su vremena, rekao je. Bolest je došla u grad, uplovila na dvanaest đenoveških lađa što su pred Tatarima bježali iz Caffe. Kažu da su mornarima tijela crna od čireva. Luku su zatvorili i nijedan brod ne smije ni ući ni izaći. Dva dukata ili nema plovidbe.
vi
Požurila sam da prije mraka stignem u ubožnicu Svete Marije Alemanjske. Sveta Marijo, i tebe je otac dao za Židova, ali ti nisi morala nožem braniti svoju čestitost. Tamo sam srela sestru Cladestinu. Benvenuta nesretnica, zove me ona. Sestra Cladestina je svetica. Kad je mila moja nesretna majka, nebesa neka su joj blagostiva, umrla na porodu svog sedmog djeteta, sestra Cladestina nam je sama hranu donosila iz ubožnice. Otac ništa ne bi mogao bez nje, svi bismo umrli od gladi. Tada se zavjetovao dati svako drugo dijete da služi bogu. I ja sam drugo dijete, i za mene je časna halja bila spremna, ali se ipak predomislio i prodao me kao kozu.
Dva dukata su velik novac, mi ovdje nemamo novca za dijeljenje, rekla je, a ja sam joj gledala raspelo na vratu i znala da se za njega bar dukat može dobiti.
Ostala sam spavati na slami, jer se kod oca više ne smijem vratiti. Cijelu je noć narod dolazio u ubožnicu. U jaucima i vapajima povraćali su krv i žuč po ciglenim podovima. Bijednici i sirotinja iz daščara pokraj luke što ih zadesio težak zrak koji je doplovio đenoveškim lađama. Mrlje rigotina na podu su se uobličile u likove čudovišta. Pod slamom sam stiskala nož i čekala da taj pakao prođe.
vii
Ujutro su u vrtu ubožnice polegli jadnike s crnim pjegama. Da pobjegnem iz vrta morala sam preskakati njihova smrdljiva tijela. Pošla sam u geto tražiti Židova Sraffa. Nož ću mu zariti u srce i to mu naplatiti dva dukata. Po ulici su daskama zabijali vrata i prozore kuća. Na trgu su palili lomaču od lovora da dimom otjeraju loš zrak. Velika crna vrata geta bila su zaključana, a pred njima ljudi koji su vikali o božjoj kazni i pozivali na progon Židova koji su skrivili ovu pošast. Otjerat će Sraffa iz Messine, nisam mogla bolje poželjeti, pa sam i ja vikala s njima i prva bacila kamen na drvena vrata. Masa mi se pridružila pa smo zasuli vrata kamenjem, sve dok nisu došle gradske straže i otjerale nas.
Među narodom je bio i Pulcinella. Rekla sam mu da trebam dva dukata, a on se nasmijao i lupnuo me po stražnjici. Luda Benvenuta, ne rastu dukati na stablu. Trebaju mi dva dukata da bi Vittorio i ja mogli pobjeći iz ovog ludog grada. Pulcinella se počešao po bradi. Ima jedan trgovac što će dobro platiti za ljepoticu kao što si ti, možda i dva dukata, ali samo ako si djevica. Slegla sam ramenima. To se lako sredi, rekao je. Zakolje se golub i krv mu se nakapa u spužvicu, pa je se gurne duboko unutra. Nema trgovca koji bi prepoznao oštećenu robu. Uhvati goluba pa me nađi, rekao je.
viii
Tržnica je bila pusta, nije bilo ni ljudi ni golubova, samo su štakori trčali preko trga skupljajući ostatke hrane. S one strane tržnice živi Vittorio, potrčala sam mu pokazati nož i reći kako sam sve uredila. Pronašla sam ga kako tovari stvari na kola. Ne idi, Vittorio, pobjeći ćemo zajedno. Kapetan Spaccamonti će nas odvesti u Španjolsku u vrećama žita. A već imam nož kojim ću Židovu Sraffu probosti srce, izvadila sam ga iz halje i pokazala kako ću s njim bosti. Luda Benvenuta, makni mi se s puta, nervozan je bio moj Vittorio. Zar ne vidiš što se događa, ljudi umiru po ulicama. Iz kuće mu je izišao otac pa me otjerao. Ako treba i njemu ću srce probosti.
ix
Ispred crkve je glasnik lupao u bubanj. U cijeloj se Messini proglašava potpuna zabrana izlazaka. Svi se moraju zatvoriti u kuće i čekati dok pošast ne prođe.
Na ulici nije bilo nikoga. Vješala su se sama klatila na vjetru. Na njima nije bilo ni vrana, koje baš vješala posebno vole, ni djece, što se najveselije baš oko njih igraju. Svi su pobjegli, ljudi i ptice. Ili se zatvorili u svoje kuće ili odletjeli preko krovova. Sjetila sam se Scarramuccia kojem otac uzgaja golubove na krovu kuće. Dotrčala sam do njega, ali vrata su bila zatvorena. Lupala sam na vrata i zvala dok nije provirio kroz prozor.
Treba mi golub, vikala sam. Bježi kući, luda Benvenuta, bolest je na ulicama. Samo jedan golub, ne trebaš ga ubiti. Samo mu malo krvi pustiš ispod krila i nakapaš mi u spužvicu. Odrezala sam komad haljine i pružila prema njemu. Ulit će mi krv u haljinu, gurnut ću je duboko unutra i biti spremna za dva dukata. Nema trgovca koji bi prepoznao oštećenu robu.
Nema golubova, rekao je, stražari su ih sve odnijeli da razglase vijest o bolesti. Zalupio je prozor i više nije izlazio.
x
Bojala sam se da ne zakasnim, Pulcinella me neće vječno čekati, ili će Spaccamonti isploviti bez mene, ili će otac odvesti Vittorija. Sjetila sam se mrtvaca u ubožnici. Vrata vrta su bila zaključana, gusti dim je sukljao iza zida, a hrpa tijela ležala nabacana na sredini ulice. Štakori su gmizali po njima, grizli im lica i trbuhe. Izvukla sam nož i približila im se, nijedan nije pobjegao. Skočila sam i probola jednog nožem. Podigla sam ga i odrubila mu glavu. Krv što mu je šikljala iz vrata nakapala sam u dlan.
Želimir Periš
