ne gajim jednogodišnje biljke
ni sezonska prijateljstva
oko sebe ne gomilam senke
ima mesta samo za one kojima moje telo
nije poslednji obrok.
savremeni strahovi
u pesmi Markosa
Vamvakarisa
ti panduri polomili su
jadnom ♫rebetesu
buzuki od orahovine
a mi se šepurimo ovde
kao otvoreno smokvino meso
IZMEĐU POČETKA I TREBALO JE BITI
U trenutku pretapanja devetnaestog u dvadeseti
nedjelje u ponedjeljak
primjećujem kako ti se proširuju zjenice
crnilo prekriva plavetnilo
najavljuje pomutnju
iskušenje kojemu ne možeš odoljeti.
poslednji dan leta
raspeo se nad lučkim ulicama
ulicama bespovratnog hoda
usred vreve
usred središta Mediterana