zemlja pamti rađanje
planine kao da mere nivo Magle
i udaljenost čoveka od sunca
oko sveta je krmeljivo, ali budno
razne stvari
Kad me pitaš kako možeš pomoći
Sjetim se leptira žutih krila
Koji je s pogrešne strane nevidljivosti
Umjesto slobode našao samo
Svoju smrt.
želim da potonem u tebe
zaboravljajući
da držim glavu iznad vode
na milimetar od davljenja
da se ne obazirem na predosećaje
da utonem pravo u prazninu
da se predam
da nas talasi potope
duboko
bezobzirno
da nas svežu morskom travom
dok nam morska voda peče oči
nagriza pluća
uništava nam kosti
lomljive kao školjke
da isplivamo na obalu
zaneseni,
sunčevi zraci
na tvom obrazu,
pocepana haljina vuče se
po vlažnom pesku
pravougaonik
RGB ikonostasi osvetljavaju stanove
grad trepće hiljadama kapaka
EPP umesto vriska fabričke sirene
neumorna sočiva militantne su babice