U svakom ratu prva žrtva je nevinost
Deset godina sanjam
kako se iz rovova vraćam kući
s buketom cvijeća koji luta
dok domovi postaju kuće
Jer ne znam drugačije
Opet pišem da provjerim kako si,
da osjetim koliko redaka ti je ostalo prazno
jer ne znam drugačije.
U kolijevci renesanse
tamo gdje se nekad rađao goli čovjek
i oslobađao od klerikalne stege
Oslobađam se i ja želje
i prihvatam te
kao Neptun svoje more
da ploviš mi po žilama
Godine mudrosti
Zidne crtice mog rasta puzale su ka prekidaču za svetlo,
kada sam nevoljno postala najmlađa boginja mudrosti.