„Ja sam Esma Pecorelli, živim u Japanu i plešem“ – napisala mi je u email poruci, prvoj koju sam dobio od nje, u maju 2018. godine. Uslijedilo je dopisivanje na kojem bi mi, posve sam siguran, pozavidio i sam Jorge Luis Borges, jer dopisivati se sa onima koji te čitaju, a pogotovo sa likovima iz vlastitih priča, prilika je koja se ne ukazuje često. Napisali smo jedno drugom, za ovih nekoliko mjeseci, desetine stranica, ali mene nikako da napusti ona rečenica koju mi je Esma poslala odgovarajući na moje naivno, ali iskreno pitanje – zašto je otišla. „Ovdje, u Japanu, postoji poslovica koja kaže da tugu, baš kao pocijepanu haljinu, uvijek treba ostaviti kod kuće. Moja je satkana od poniženja… a ne znam gdje mi je kuća.“
astronaut
“Jaga” je novi projekt interdisciplinarnog kolektiva Synesthetic Project čija je tema istraživanje podsvijesti i suočavanje sa skrivenim dijelovima osobnosti pojedinca. Inspiriran je ruskom pričom o Vasilisi Premudroj i Babi Jagi i njenom ulogom u prijenosu intimnih saznanja pojedinca o intuiciji, strahu i mentalnom sazrijevanju na zajednicu.
Danas sam zaboravila nositi kožu.
Generalno gledano nije to ništa strašno – u posljednje vrijeme gotovo nitko više ne nosi kožu na svakodnevnoj bazi, postalo je suviše vruće za to. Uostalom, koža se na ovom jakom suncu lako ošteti, a novu je nemoguće nabaviti. Svi je čuvamo za posebne prilike. Ali danas i jest posebna prilika: nakon ručka s prijateljicom imam razgovor za posao u uglednoj firmi, a tu se ipak treba prezentirati u najboljem izdanju, koje svakako ne podrazumijeva ulazak u ured sa svim organima na izvol'te. Sam Bog zna koliko mi treba posao. Živim na starim zalihama već mjesec dana, izgladnjujem se… rekla bih da sam postala kost i koža, ali s obzirom na okolnosti prikladnije je reći kost i organi.
„Žuti bog“ začudan je projekt koji unutar korica jedne knjige kombinira kratke priče, fotografije te otpjevane i odsvirane šansone. Glazba, proza i nadrealne vizure ispreplele su se u homogen, svjež i inovativan umjetnički izričaj. Autori ovog projekta su: Valter Milovan – Maer (pjesme i glazba), Želimir Periš (priče) i Zvonimir Perić (fotografije).