kad bi moj BIJES bio životinja ili biljka, bio bi sav od zuba koji škljocaju. bio bi sav od očnjaka i glasao bi se isključivo režanjem. BIJES bi tinjao u duplji stabla, režao bi sasvim tiho i činilo bi se da je to samo mudra sova čije oči svjetlucaju u tami. ali kad bi planuo, BIJES bi spalio i stablo i duplju i ne bi se više imao kamo skloniti nego bi razdirao svojim očnjacima sve oko sebe, režao bi toliko glasno da bi ljudi pomislili da je potres, tutnjalo bi od njegova režanja i ljudi bi bježali, a od topota njihovih nogu zemlja bi napukla i nastali bi ponori u koji bismo svi popadali, skupa s mojim bijesom. na kraju bi BIJES razderao i samog sebe i svoje očnjake i osuo se u sjemenke čili papričice
Author
astronaut
Petak u Mostaru. Inspiracija i ja pijemo kafu i pričamo o budućnosti. Ona vodi riječ, govori o nizu divnih zemalja nositeljica spiritualnih korijena. Upoznaje me sa kulturama i običajima, gradovima i ljudima, svojim riječima vodi me na putovanje kroz proteklo vrijeme i pojašnjava mi trenutno ostvarene prostore. Ona ih živi, mada ih nikada nije posjetila. Zvukovi su joj jasni, mirisi odišu njenim bilom a ukusi se gnijezde na vrh nepca. Govori mi o stotinama varijacija jela, slastica koje često svojatamo kao domaće. U zanosu kreće pripovijedati i raznolike priče o njima.