I šta ostaje iza sveg tog rata? Neki dotrajali brak. Prebukirana gradska groblja. Grobovi unutar parkova i stadiona jer se nije imalo gdje ukapati. Neki novi spomenici. Neki europski prijeki sudovi.
Razglednica, mami, s mora
nad uvalom zalazi sunce
topla krv ljušti se iz materice
klizi niz butine
sliva se u more
Sjedimo tako, ona i ja
Veli mi kako je prolaznost svrha sama po sebi
Kako ništa nema smisla sem prolaznosti
Doprati me do postelje
Koja miriše na njegov nemir
Gleda me i hihoće se pobjedonosno
Jesam li ti kazala?
1.
sedela sam preko puta tebe
i slušala dok si govorio o snovima
koje si imao kada si bio dečak
u jednom trenutku
sunce je pomilovalo tvoje lice
i oči su ti dobile novi sjaj
koji još nisam videla
i prosto sam se izgubila u prizoru
tako običnom, tako drevnom
sjaj sunca na nečijem obrazu
sjaj sunca u tvojim očima
i na trenutak, svet oko nas
je prestao da bude bitan
jedino je postojala
melodija tvog glasa
kosa crna kao abonovina
ruke poznate, a opet nepoznete sada i ovde
i osmeh koji briše sve granice
davno postavljene oko srca