ZBOG STRAHA
Zbog straha ne plešemo sa ljudima
sa kojima bismo voljeli plesati
u oluji zatvaramo prozore
da bismo prečuli grmljavinu
i radije se pravimo
da je potpuno običan dan
Lijepo se oblačimo
i depiliramo
čak i po rukama
iako ne znam
da li ikome stvarno stoje
glatki bataci
osim već mrtvim kokoškama
I ne čujemo
zaustavljanje voza
na mokroj pruzi
na ulicama pozdravljamo ljude
kojima ne želimo ništa zdravo
i istovremeno okrećemo glavu
kad se sretnemo sa sobom
u nekom prošlom glagolskom vremenu
Ponoći utišavamo korake i klišeje
i radije umiremo
od hroničnih napada prosječnosti
Poput ove pjesme
koja zbog straha od besmisla
bježi
u sljedeći stih
iako je u prošlom
još dovoljno prostora
za novu
riječ
JABUKE
Mama kaže jabuke su pune vitamina c
jabuke su dobre za rast jedi jabuke i ja jedem
uporno već niz godina
galu jonagold zlatni delišes
tiho gutam njene kaše džemove pite
označavam svoju visinu na ivici ormara
propinjem se na prste i vrebam kad ću je prerasti
Ona klima glavom zabrinuta
da još uvijek nisam dovoljno porasla
Iako su žene u mojoj porodici
iz generacije u generaciju
sve više i više
svejedno se boji
da ću čitav život ostati
mali čovjek
Baka kaže
tvojoj mami sam trebala dati ime eva
ali ime nije važno
svako poznanje je istjerivanje iz raja
i svaki budući pakao je u nekom trenutku prošli raj
Tako iz koljena u koljeno
iako je svako reumatično
moraš paziti da ne klecneš prebrzo
Ja kažem vrijeme me jača
njegova glinenost me tjera na uobličenje
postajem kip statična figura
panično ga slinim jezikom
da se ne stvrdnem
paralizovana u traženju
da se ne osušim u pitanje
slijepa među odgovorima
ali ionako mi ponestaje riječi
vrijeme postaje glina
a glina posuda
za jabuke moje majke
ČAJANKA
Sutra je sastavljeno od
malih budućnosti.
Pare iz čaja
uz čas odmora.
Cjepkanja markica
za jezikom na pismo.
Pišem ti:
dobro sam,
preumorna,
da bi bilo drugačije.
Ovdašnji dani
su već dugo takvi,
kao da u čajnik
samo dolijevam
vodu
i nikad ne zamijenim
vrećicu.
Kad pošaljem
potajno čekam
da se pojaviš
na vratima
sa teglom meda.
A tebe niotkuda
i tvoju šolju
na kraju vratim
na njeno mjesto.
Kad sljedeći put
pogledam
kroz prozor,
vidim da je zova
već procvjetala.
Klimnem.
Biće dobra za čaj.
Tanja Božić
Sa slovenskog prevela Natalija Milovanović
