Pijesak je bio hladan i vlažan i Mali je drhtao daleko od drvenih dasaka i gomile. Nije promatrao ni brodove ni more niti nebo nad sobom. Nije zapravo gledao ni u što, ali oči su mu bile otvorene. Jedino što je vidio je kako njegov otac, mršav i krhak, nasreće na Iglu, snažnog i okretnog. Vidio ga je presavijenog, poput grane pred pucanjem i vidio ga je na podu. Zatresao je glavom; kako si je to mogao dozvoliti? Biti poraženim i to ne samo poraženim, nego poraženim s tolikom lakoćom pred svima. U daljini je čuo smijeh. To mora da Kojot konačno nastupa, pomisli on, nitko drugi nije u stanju toliko nasmijati publiku da se čuje čak i do plaže. Na cijelom Festivalu, bio je siguran, samo njegovom ocu i njemu samom nije bilo do smijeha.
Daily Archives