Kako legenda kaže ‘Letu štuke’ su sredinom osamdesetih bili sarajevski demo band koji se nakon dva desetljeća ponovno reaktivira uz pomoć frontmena Dine Šarana i vrsnog bubnjara i producenta Đanija Pervana. 2005. godine objavljuju album po nazivu benda ‘Letu štuke’, da bi 2008. godine objavili album ‘Proteini i ugljikohidrati’, a 2011. godine je objavljen album ‘Brojevi računa’. Dino piše pjesme i za druge autore, radio je i na muzici za film Namika Kabila ‘Minute’, i jedan je najdarovitijih autora u regionu. Astronaut je susret sa Dinom iskoristio za kratki razgovor.
Novembar 2015
Sanjao sam da šetamo
Sanjao sam da šetamo
držeći se za ruke
kad sam se probudio
zapalio sam cigaru i
sa paučinom u očima
nastavio šetati
pitajući se
kakav ukus ima tvoja pljuvačka
jesam li dovoljno
jak
da je mogu probati
i ostati normalan
pitajući se
jesi li tako nedostižna
zato što si toliko lijepa
ili si toliko lijepa
zato što si tako nedostižna
u blizini nema mora
pa ipak se osjeti njegov miris
i sama pomisao na tebe
miriše na more
na tebe
na more
(možda zato što je tako daleko)
Selvedin Avdić je vrhunski pisac i novinar. Objavio je, između ostalih, zbirku priča “Podstanari i drugi fantomi”, hvaljeni roman “Sedam strahova” i knjigu “Moja fabrika”.
“Sedam strahova” sam pročitao u jednom dahu, na preporuku prijatelja, prošlog ljeta. Naravno, knjiga me je ostavila bez daha. Mada se još nisam suočio sa svojim strahovima i nisam ispisao sedam praznih listova romana predviđenih za to, ali sam sebi čvrsto obećao da ću to napraviti. Ono što me fasciniralo više od samog romana je autor kojeg sam upoznao za vrijeme njegovog nedavnog gostovanja u mom rodnom gradu. Šetajući rodnim gradom sa “Sedam strahova” u ruci nadao sam se prilici da Selvedin potpiše knjigu. Sreo sam ga za stolom jednog caffea sa njegovim društvom, prišao zatražio potpis i prenio pozdrav zajedničkog priljatelja. I ne samo da smo se upoznali nego smo započeli razgovor o muzici, raznim dogodovštinama, seriji True Detective, tako da iz ličnog iskustva mogu reći da pisac “Sedam strahova” oslobađa i relaksira od svakog straha i da je jedna od najpozitivnijih ličnosti iz književnosti što sam dosad imao čast upoznati.
„Tolerancija“ je prvi 3D animirani film rađen u Bosni i Hercegovine (2008). Nominiran je za Best European kratki film Evropske filmske akademije, nagrađen s još 8 nagrada, uključujući “Srce Sarajeva” za najbolji kratki film na Sarajevo Film Festival 2008. godine. Režiju, animaciju i zvuk potpisuje Ivan Ramadan koji je sa ovim filmom zakoračio u svijet animiranog filma.
“Toleranciji” je film koji govori o netoleranciji, glavni likovi su dva primitivna muškarca iz ledenog doba koji se međusobno poubijaju zbog različitih vjerskih uvjerenja. Priča o Bosancu koji se na kraju ledenog doba budi iz dubokog sna i odlučuje da započne akciju koja bi dovela do poboljšanja njegovih životnih uslova. Autor filmom kritikuje društvena dešavanja u Bosni i Hercegovini, ali je poruka univerzalna i može se primijeniti i na čitav svijet.
Prolazni svijet
Igra živaca na šahovskoj ploči
nepotrebna napetost
u djeliću beskraja.
Upućene misli prepoznaju oči
početnička sreća
promijenit će tok.
Marionete,crne bijelim prijete
i obratno,suviše je odvratno.
Simulirati prestiž drvetom i bojom,
gospodariti mrtvom prirodom,
naslađivati se prizorom.
Bez ikakvih sumnji i dilema,
osvajati kraljevstvo
kojeg nema.