Arhive kategorije: KNJIGA

Vladimir Arsenijević: Kao pisac imam puno pravo da se bavim fenomenima a ne demografijama

Vladimir Arsenijević je rođen 1965. godine u Puli.
Umjetničku karijeru započeo u ranim osamdesetim, kao gitarista pank benda Urbana gerila, kao i njegove post pank transformacije – Berliner Strasse.
Prvi roman U potpalublju (početak tetralogije Cloaca Maxima) objavio je 1994. godine i s njim osvojio NIN-ovu nagradu, postavši najmlađi dobitnik u njenoj istoriji. U potpalublju je preveden na dvadesetak jezika, a istoimena pozorišna predstava, u režiji Nikite Milivojevića, nagrađena je Sterijinom nagradom. Slijedi drugi dio ciklasa, Anđela, koji je objavljen 1997. godine. Poslje rezidencijalnog boravka u Meksiku, Arsenijević objavljuje knjigu Meksiko – ratni dnevnik (2000). U Meksiku je bio član pank benda Los Arsmstings, i s njima je snimio album – Wanderlust. Ilustrovani roman Išmail (2004.), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator objavljen je 2008. godine, a zagrebačka Booksa proglasila ga je najboljom knjigom u regionu protekle decenije. U 2011. godini objavljuje ilustrovanu novelu Minut – put oko sveta za 60 sekundi, nastalu u saradnji s Valentinom Broštean. Roman Let objavljen je 2013., a zbirka priča Ovo nije veselo mesto 2014. godine. Trenutno dovršava roman Arkadija, treći dio spomenutog ciklusa Cloaca Maxima. Živi i radi u Beogradu. Nastavi čitati Vladimir Arsenijević: Kao pisac imam puno pravo da se bavim fenomenima a ne demografijama

Share

Želimir Periš: Svaka ljudska aktivnost treba biti društveno angažirana

Želimir Periš rođen je u Zadru 1975.  godine gdje živi i radi. Diplomirani je inženjer računarstva. Objavio je zbirku priča ‘Mučenice’ i romane ‘Mima i kvadratura duga’ i ‘Mima i vaše kćeri’. Dobitnik je mnogih nagrada za priče, i prevođen je na slovenski, talijanski, ukrajinski, bugarski i engleski.
Vodi radionice kreativnog pisanja. Jedan je od osnivača i direktora KaLibar bestiVal književnog festivala. Sa Želimirom smo razgovarali o svemu, od računara do poezije.

astronaut: Vi ste po struci diplomirani inženjer računarstva. Kako inžinjer i književnik u Vama funkcionaraju u svakodnevnom životu?

Periš: Teško. Često je riječ o dvije posve suprotne osobnosti. Inženjer mora biti organiziran, dediciran, imati jasne ciljeve i put do njih. S druge strane, umjetnik može sjajno funkcionirati u kaosu iz kojeg crpi. Uglavnom ne pokušavam pomiriti između te dvije krajnosti, već balansirati između njih i iskoristiti ih – ubaciti kaosa u programiranje, a reda u pisanje. Istina je i da to gotovo nikad ne završi uspješno, tko se gura u previše stvari bude osrednji u svima njima. Nastavi čitati Želimir Periš: Svaka ljudska aktivnost treba biti društveno angažirana

Share

DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Damir Šodan je pjesnik, prevodilac, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je zbirke poezije Glasovne promjene (1996), Srednji svijet (2001), Pisma divljem Skitu (2009), Café Apollinaire (2013) i Unutarnji neprijatelj (u štampi), knjige dramskih tekstova Zaštićena zona (2002) i Noć dugih svjetala (2009), te Drugom stranom, antologiju suvremene hrvatske “stvarnosne” poezije (2010). Za dramu Zaštićena zona nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču (2000), a za burlesku Chic lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić (2012). U prevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen i Frank O'Hara). Član je redakcija časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju New European Poets (Graywolf Press), francusku Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard) i britanske World Record i A Hundred Years’ War (Bloodaxe). Član je Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog PEN-a. Nastavi čitati DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Share

Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti 20. stoljeća. Rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Svoje školovanje započinje u Imotskom, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Potom, 1902. odlazi u Split gdje polazi klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon mature, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Parizu boravi od 1913. – 1919. godine kada se vraća, najprije u Beograd, pa Sarajevo i na koncu Zagreb. U početcima svog rada bio je iznimno vjeran Matošu, da bi se kasnije upoznao sa stvaralaštvom Baudelairea. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra (1920.) i Kolajna (1926.), dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Zbirka Auto na korzu izašla je 1932. godine u Nikšiću, da bi ostale zbirke objavio u Zagrebu. Moramo naglasiti da se od 1945. – 1950. nije pojavila ni jedna Ujevićeva knjiga, jer ga je Sud časti 1945. kaznio zabranom javnog djelovanja zbog suradnje s okupatorom. Ipak, Ujevićeve pjesme “kolale” su među studentima i tada se stvarao mit o pjesniku boemu, njegove pjesme učile su se napamet i recitirale kao vrhunska pjesnička baština. Posljednju zbirku Žedan kamen na studencu objavljuje Društvo književnika 1954. godine s pogovorom Stanislava Šimića. Nastavi čitati Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Share

Selvedin Avdić: U pisanju nema kompromisa

Selvedin Avdić je vrhunski pisac i novinar. Objavio je, između ostalih, zbirku priča “Podstanari i drugi fantomi”, hvaljeni roman “Sedam strahova” i knjigu “Moja fabrika”.

“Sedam strahova” sam pročitao u jednom dahu, na preporuku prijatelja, prošlog ljeta. Naravno, knjiga me je ostavila bez daha. Mada se još nisam suočio sa svojim strahovima i nisam ispisao sedam praznih listova romana predviđenih za to, ali sam sebi čvrsto obećao da ću to napraviti. Ono što me fasciniralo više od samog romana je autor kojeg sam upoznao za vrijeme njegovog nedavnog gostovanja u mom rodnom gradu. Šetajući rodnim gradom sa “Sedam strahova” u ruci nadao sam se prilici da Selvedin potpiše knjigu. Sreo sam ga za stolom jednog caffea sa njegovim društvom, prišao zatražio potpis i prenio pozdrav zajedničkog priljatelja. I ne samo da smo se upoznali nego smo započeli razgovor o muzici, raznim dogodovštinama, seriji True Detective, tako da iz ličnog iskustva mogu reći da pisac “Sedam strahova” oslobađa i relaksira od svakog straha i da je jedna od najpozitivnijih ličnosti iz književnosti što sam dosad imao čast upoznati. Nastavi čitati Selvedin Avdić: U pisanju nema kompromisa

Share