***
Već godinama nikome nisi bio na sahrani. Koliko je to njih ako skoro svaki dan bude bar jedan poziv? Nikada nisi brojao. Na početku se to činilo neumjesno, kao da bi računajući iščašio povjerenje koje ti je dato zadatkom, kao da je u času kada iznova pristupiš obredu samo taj trenutni važan, iako je bio tek još jedan u cijeloj procesiji koju većinu svoga odraslog života gledaš neposredno. Je li brojao frizer? Šnajderica? Broje li šusteri? Šta je pristojno ili prihvatljivo brojati? Ne znaš. Nema veze. Nisi brojao od početka i šta onda; kada te je jednom netko upitao mjesecima poslije, kada si se brecnuo i prvo pomislio Gluho bilo!, pa onda Ne znam, pa onda Nikad mi to nije naumpalo, pa onda Vidi stvarno, koliko? već je bilo kasno, i mogao si zaključiti samo otprilike, Otprilike 200, Otprilike 800, Otprilike 1600… Petnaest godina i sedam mjeseci poslije i dalje ne znaš ni je li u redu ni koliko.
