Svetkovina

Dragi, dani su mi korotni. Jutro je započelo trulim jugom. Ulica je bila pusta, samo mokro lišće i plastične kese. Goli park se udavio u vodi. Prozori preko puta uspavani. Žutio se samo jedan na vrhu zgrade presječen zategnutim užetom za rublje. Ženska silueta crna, visoko podignutih ruku. Šiljaste antene proparale svod.
Soba je zagušena alkoholnim zadahom, na hladnom krevetu nema mojih otisaka.
On spava na leđima. Crnih poluotvorenih usta.
Čelo mi oštro pulsira.
Tableta je gorka, voda bljutava.

Noći su tihe svetkovine. Ti dolaziš uvijek u isti čas. Svečan kao ovaj sada. Zatvaram oči i kiša zabubnja. U kristalnim cvjetovima žmirka bakrena svjetlost. U naslonjaču si i silovito povlačiš dim. Na licu ti blagi grč. Plitki, nježni usjeci se prodube i potamne. Uvis ispuhuješ grozomorne sjene. Mišići ti se polako opuste i tek me tada pogledaš. Požuda je zbijena u svjetlucanju.