Taj prvi susret dogodio se 30. siječnja 1968. Tog dana je započela ofenziva Tet i Vijetkong se probio duboko u Saigon. Imperijalizam je napukao. Na sastancima Revolucionarne komunističke omladine na kojima je pratio Isabelle vladalo je oduševljenje. Govorila je strastveno. Walter se čudio kamo nestaje sva ta strast kada siđe s pozornice. Pozivala ga je sada svuda, od partijskih zasjedanja, preko predavanja, do filmskih projekcija. Ipak, vidio je kako vješto izbjegava muškarce koji su se lijepili za nju, šapćući joj o njezinoj tajni, o misteriji koju je krila i koja će se tek rascvjetati prihvati li njihove lascivne ponude. Svi su govorili o ljubavi kao putu u autentičnu egzistenciju, čak i ona, iako je, kako se Walter mogao uvjeriti, bila uzdržana. Pozivala ga je i u svoju studentsku sobu, izlijepljenu političkim plakatima, s crvenom zastavom preko cijelog zida, zastavom Vijetkonga nad uzglavljem, slikama Trockog, Lenjina, Ho Ši Mina i Chea (s cigarom). Vodili su pasionirane diskusije. Pokušao ju je poljubiti nekoliko puta. Bezuspješno.
