Tri slike o rastanku
I.
Mura je rijeka od zlata i zlatna je voda njena
u koju uranjam svoje prste, svoje oči i misli.
Mura je mirna rijeka, ne drobi ono o čemu razmišljam
i smrt me prati, ne moja nego tuđa.
Crkva je na brijegu i polja su nepregledna.
Sve je u savršenom skladu, čak i zvijezde surađuju.
Kao da šalju posljednji poziv da krenemo vjerovati
u djetinjastu ideju da tamo gore žive ljudi
koje smo nekada poznavali.
Bolje (22.5.2015)
Prolazim pored svega što će nas nadživjeti
Nadao sam se da ćemo pronaći mjesta gdje su jutra ljepša
Nismo dodirnuli vrhove svijeta
Uzaludni su bili svi pokušaji da se vežemo uz rijeke koje nisu naše
Žao mi je za sve tišine koje nismo čuli
Upoznao sam slikara koji ne pamti lica
Možeš li zamisliti takvu tugu?!