Mama je na dežuri, asistira nekome ko spašava živote. Nije da je važno što je nema, čak i nije važno. Ona sad nekome mjeri pritisak, zabada braunilu, mijenja pelenu, onda se moli pokraj kreveta za zdravlje ili za dušu. Ona misli da svi bolesnici vjeruju u boga. Prije je mislila da svi ljudi vjeruju u boga, jer je bog to tako uredio. Rekla sam: tata nije vjerovao u boga.
