“Pis”, povikao je prema pokislom mačetu koje mu se motalo oko nogu u nadi, valjda, da će se ogrijati. “Pis”, tresnuo je čizmom u blato i mače je pobjeglo. U sebi je opsovao sve mačke svijeta i nastavio s poslom. Sjedio je na rasklimanoj skemliji pored zarđale kade natrpane blatom i ćumurom i stručno prebirao, odvajajući jalovinu od sjajnog grumenja ćumura. Mače je mjauknulo sa sigurne udaljenosti. “Pas ti mater”, opsovao je.
Mama je na dežuri, asistira nekome ko spašava živote. Nije da je važno što je nema, čak i nije važno. Ona sad nekome mjeri pritisak, zabada braunilu, mijenja pelenu, onda se moli pokraj kreveta za zdravlje ili za dušu. Ona misli da svi bolesnici vjeruju u boga. Prije je mislila da svi ljudi vjeruju u boga, jer je bog to tako uredio. Rekla sam: tata nije vjerovao u boga.