Šta spaja Nedima Zlatara, Leonarda Šarića i Mehmeda Begića? Naoko ništa. Nedim je poznatiji kao Basheskia, multi-instrumentalista, koji između ostalog, svira i u Sikteru i Dvadesetorici, ali je i producent mnogim bendovima. Leo Šarić je operni pjevač koji u kombinaciji sa Nedimom stvara muziku pod imenom Edward EQ. I to je djelomično to, Basheshija & Edward EQ! Begić je pjesnik koji je objavio nekoliko zajedničkih i pet samostalnih zbirki poezije, među kojima i meni najdražu, ‘Savršen metak u stomak’.
Ovaj trio je ispočetka povezala naklonost koju Basheskia ima prema Mešinoj poeziji. Dodajmo očiglednu ljubav sve trojice prema muzici i dobivamo savršeni metak, a ‘Savršen metak’ je spoken word album koji su Basheskia & Edward EQ napravili na poeziju spomenutog pjesnika. Nedim je jednom izjavio: „Ako poludim od nečega, biće to od pjesama Mehmeda Begića“. Rekao je to u sred procesa o kojem ću sada pokušati da pričam.
Album čini šest kompozicija i svaka je sastavljena od dva ili više djelova, tj. u jednoj kompoziciji se nalazi dvije ili više pjesama iz zbirke ‘Savršen metak u stomak’, kao i jedna pjesma iz posljednje zbirke. Interesantno je da ta pjesma (koja se zove Pjesme za diktaturu tijela) otvara zbirku ‘Sitni sati u Managvi’, ali je na albumu ‘Savršen metak’ pripada završnom dijelu, i u oba slučaja funkcioniše bez greške.
Svaka kompozicija je svijet za sebe. Mešinu čaroliju sa papira Basheskia & Edward EQ uspjeli su prenijeti do naših zvučnika, i od nje stvoriti sasvim novu potpuniju čaroliju. Skice ovog albuma su dugo stajale u Nedimovoj ladici, a snimci (od kojih mnogi još uvijek nisu iskorišteni i čekaju svoje vrijeme), strpljivo su drijemali u folderima njegovog kompjutera. Album otvara ‘Litica’ u kojoj pjesme čitaju Benjamin
Bajramović i Alban Ukaj. Slijedi ‘Victor Jara’, kompozicija u kojoj sve tri pjesme čita Alban Ukaj, a vjetar njenog završetka će nas odvesti do ‘Truba jeseni’ koje svojim glasom opisuje Jelena Milušić. S njom ćemo zaneseno prošetati iluzije i nahraniti snove. Postoji par zanimljivosti vezanih za četvrtu kompoziciju. Alban Ukaj je dodao ‘jebiga’ uz ‘Nina volim te’ i to se savršeno uklopilo. Pjesma počinje sa pokušajem gitarskog imitiranja melodije Elvisove pjesme ‘Love me tender’, a to se desilo zahvaljujući činjenici da Basheskia snima sve i uvijek. Tako je snimio i Begića, i tako je ovaj neponovljivi trenutak ispao kao pravi uvod za ‘Ninu Simone’. Ako album budete slušali preko youtube servisa, nećete moći da ne primjetite fotografije koje je radila Korana Šegetalo Delić, i njen rad je odlično oslikavanje ove muzike i poezije. Korana je autorica i omota albuma koji za sada postoji samo u digitalnoj verziji. Nakon ‘Nine Simone’ slijedi ‘Rješenje’ koje nam nude Amra Toska i Benjamin Bajramović, uvezani operskom vještinom Edwarda EQ. Album zatvara ‘Diktatura’ uz Albana Ukaja i Amru Tosku. Time se završava ovo putovanje potpunog sklada muzike i poezije, putovanje koji traje taman koliko traje vožnja autom od Mostara do Čapljine. Tako je to nekako Basheskia zamislio.
Ovo je album koji vjerovatno nećete čuti na radiju, niti u velikim dvoranama, ali tamo mu nije ni mjesto. Treba ga slušati u malim intimnim prostorima, u tami soba svojih nesigurnosti, gdje se uvijek može osjetiti ono malo preostale ljubavi. To su pjesme koje prizivam uvijek kada želim da se osjećam ugodno, pjesme koje žele da vam prave društvo dok ste usamljeni, dok tražite odgovore iako znate da ih nema. Ako dosada niste čuli album, ja ću šamanski da prizovem ove pjesme da im se zajedno prepustimo. Dame i gospodo, vrijeme je za Savršen metak!
Meho Mahmutović
