Jedan od mojih favorita među kandidatima za Oscara 2019. drama je The wife autora Björna Lennarta Rungea. Glenn Close i Johnatan Pryce su u glavnim ulogama. Film raskrinkava stav da su krugovi visoke kulture lišeni prizemnog i prijetvornog mentalitea koje najčešće nalazimo kod onih koji polje umjetnosti doživjavaju kao poligon za ispumpavanje vlastitog ega, pri tome projicirajući vlastitu ograničenost na druge u nesoviještenoj nadi da to njihovo neće prepoznati kao takvo, nego kao odraz veličine za koju ne mogu podnijeti da prođe nezamijećena.
astronaut
***
Previše sam volio miris knjiga da bih uvjerljivo pisao o bilo čemu,
trajanju njenog parfema na obrazu
ili tuđem djetinjstvu.
Odlazeći, dodirivali smo jedno drugom uši,
kao da se tako priziva zvuk poznatog glasa,
glasam za nepoznato,
što se glasne i odjekne
u glasu koji najglasnije liči na tvoj, govorio sam, sjećam se,
dok u bunilu prepoznajem samo miris knjige, sklopljene, pikrivene kapcima.
12.
Je to kurac bio građanski rat, pomislio sam vozeći se doma. Kraj mene promicale su čađave, ciglene zgrade, pogrbljene, tužne siluete i tek pokoja policijska patrola u autu. Približavao sam se onoj strani Rijeke, onoj boljoj. Crijevo je bio jedini most koji je radio i nije mi dugo trebalo da prođem. Titula policijskog inspektora barem je kod nekih i dalje neki klinac značila.
Tanja je rodila smežurano dijete. Sićušno stvorenje izlazilo je iz nje dugo; trudovi su započeli u ponoć, a sve je bilo gotovo tek nešto prije podne.
Vrijeme u bolnici se otada dijelilo na poduke o dojenju, pokušaje dojenja i, eventualno, dojenje. Tanji je u početku loše išlo, curio je iz nje samo kolostrum. Beba je široko otvarala usta, nespretno povlačila i odmicala glavicu.