Gledajući Maru kako nastupa sa klavirom i gitarom, bez ostatka benda, ostao sam oduševljen količinom energije i emocija koje izbijaju iz svakog tona, izgledalo je a i zvučalo kao najbolji unppluged koncerti grunge bendova sa početka 90-tih. Od silnog uzbuđenja poslao sam mu poruku (prepunu gramatičkih grešaka) i zahvalio se na magičnoj noć. Tada je Kovilje bilo u povojima ali se dalo naslutiti u kom pravcu stvari idu.
O Marinim počecima koji su mnogo stariji od albuma ‘Vasduh’, o ‘Kovilju‘ i novim aranžmanima starih pjesama, o nastupima i onome što dolazi, o svemu tome razgovarali smo sa Sanelom Marićem Marom.
astronuaut: Malo je poznata činjenica da ste prvi album ‘Kroz’ objavili 1996. godine. Kakva su vaša sjećanja na taj period?
Mara: Iskreno, imam veliki problem s memorijom. Taj period mi je negdje u podsvjesti. Jedino čega se sjećam je žuti jastuk, dječak sa slike u pidžami sa žutim jastukom, što je bila naslovna slika omota i pjesama koje smo snimali krišom jer smo koristili nečiju opremu a koja nije bila naša. Ne znam ni koliko pjesama ima na tom albumu. Znam da nam je bilo dobro i da smo uživali.
astronaut: Drugi album, ‘Funkcija života u e-molu’, snimljen je uživo u Lutkarskom pozorištu u Mostaru, 2000. godine. Gostovali su muzičari iz Njemačke i Velike Britanije, a sav prihod je išao u humanitarne svrhe. Kako ste došli na ideju snimanja albuma uživo i zašto baš Lutkarsko pozorište?
Mara: Ovih se događaja bolje sjećam. Učestvovalo je dosta ljudi, iz BiH i inostranstva, mojih prijatelja muzičara a u isto vrijeme i prijatelja organizatora na čiju inicijativu je i napravljen humanitarni koncert. Tadašnji direktor Lutkarskog pozorišta gosp. Hamica Nametak nam je ustupio prostorije koje su idealne za vrstu muzike koju sviram a i imali su svu opremu kako bi se koncert i mogao snimiti.
Bilo je divno a i dobili smo live snimak koncerta s čijom kvalitetom zvuka ni tada nisam bio zadovoljan.
astronaut: Dugo ste radili na albumu ‘Vasduh’. Odakle ideja i hrabrost upustiti se u takav poduhvat i koliko je bilo teško izabrati prave pjesme?
Mara: Na albumu Vasduh sam radio 5 godina jer nisam imao dead-line, tako da sam sve melodije koje mi panu na um za određenu pjesmu mogao pohraniti kad god sam htio, što je često bilo kasno u noć ili u ranim jutarnjim satima. To je trajalo nekih 4 godine da bi petu godinu naša država prepoznala moj rad i simbolično podržala da završim album Vasduh. Naravno više od polovine novca sam uložio iz svog ličnog budžeta i tako album priveo kraju.
Ideja za ovakvu vrstu posla dolazi iz patriotskih razloga jer više nisam mogao podnijeti muziku koja je dolazila iz ovih regiona pa sam rekao sam sebi da moram ostaviti trag pa ko voli nek uživa ko ne, nek ne uživa.
Pjesme sam birao po ljepoti stiha i tamo gdje se osjeti ljubav bez ikakvih dvosmislenih političkih ili bilo kakvih drugih poruka.
Bio je izazov a ja volim izazove jer me čine živim i kreativnim.
astronaut: Neki su mediji s pravom ‘Vasduh’ proglasili albumom godine. Koliko je to za Vas bila, u kontekstu nastavka muzičke karijere, olakšavajuća, a koliko otežavajuća okolnost?
Mara: Vasduh je s pravom proglašen albumom godine jer je stvarno dobar, kako poetski tako i muzički. Njegova kvaliteta ne odiše samo u savršenoj poeziji već u muzici koja doslovno prati svaki stih i tjera ga ka istini. Muzika koju stvaram u ovom vremenu na ovim prostorima nema olakšavajući momenat taman i da me sam Bruce Springsteen zovne da mu uradim album.
astronaut: Godine 2009. ste održali koncert ‘Tri amigosa’, zajedno sa Arsenom Dedićem i njegovim sinom Matijom, koje uspomene imate na taj događaj?
Mara: Ogroman stres, tada po prvi put u muzičkoj karijeri dobijam menadžera koji me do samog kraja drži u zabludi da drži sve pod kontrolom da bi 7 dana prije koncerta saznao da me u stvari želi prevariti kao niko do tad. Naravno to i uradi. Niti je obezbjedio novac niti promotivni materijal, tako da ostajem prepušten sam sebi i prijateljima, kojih je tada bilo pravo malo. Jedina osoba koja mi pruža pomoć, naravno pored moje Aide je Aleksandra Savić direktorica World Music Centra koja je i preuzela organizaciju koncerta.
Naše prijateljstvo s Aleksandrom od tada pa do danas i dalje traje a trenutno je angažovana kao PR osoba na mom posljednjem projektu, tek izdanom albumu Kovilje.
Pokojni Arsen je veoma cjenio i volio moj rad što je i razultiralo zajedničkim koncertom. Mislim da smo istinski už ivali, svako iz svoje perspektive. Bio je u stanju uraditi dosta toga kako bi pomogao da ovakva vrsta muzike izađe na vidjelo.
astronaut: Kroz prateći bend protutnjalo je puno odličnih muzičara, i sa nekima od njih i dalje, povremeno, radite. Kakva je trenutna situacija, koja postava je aktuelna?
Mara: Da stvarno, sviralo se sa dosta ljudi. Neki su iskreno vjerovali u ovo a neki su tu bili samo zato što je to bilo cool.
Ja sam se u tom svemu istesao pa sam nakon dugo vremena spoznao kako i šta treba da se uradi da bi muzičari bili jedno tijelo.
Danas su tu samnom: Dario Lukić (klavir), čovjek koji će me uvijek pogoditi melodijom koju kao da sam i sam stvorio u tom trenutku, Marko Jakovljević (bass gitara, multi instrumentalista), jedan od stubova benda, svijest, pozitiva, Jasmir Sljepčević Boske (bubanj, perkusije), nestašna čigra, kojem kad se srce otvori svira bubanj.
astronaut: Na ‘Kovilju’ ponovno sarađujete sa nekim starim drugarima, pjesnikom Mehmedom Begićem, koji je bio akter u spotu za pjesmu “Otvori se i diši”, Nedimom Ćišićem koji ranije svirao u bendu i bio koautor nekoliko pjesama iz tog perioda, kao i Markom Tomašem i Goranom Karanovićem čije ste stihove spojili sa vašom muzikom. Da li je album ‘Kovilje’ nastavak ‘Vasduha’, ili radije povratak muzičkim istraživanjima sa početka Vaše karijere?
Mara: Mislim da je Kovilje idejno povratak muzičkim istraživanjima sa početka karijere ali kvalitet koji se dobio je nastavak Vasduha i sama njegova nadogradnja. Vasduh, kako neku noć reče moja Aida još nije završeno djelo, jer je ono napisano za puno više instrumenata i za pravo napucana studija koja mi na žalost ovdje nemamo. Jedan sunčan dan će biti kada se odlučim da Vasduh dovršim kako treba. Kovilje je savršeno završen projekt. Na njemu su svirali svi ljudi koji su meni bitni do kojih mi je stalo, ljudi koji iskreno vole ova moja lišća i vjetrove. O bendu sam rekao maloprije evo gostiju albuma: Sandi Kavara je moj sestrić koji je svirao mandolinu te Dino Šukalo stari prijatelj i čovjek koji je uvijek imao dušu za ove pjesme, kao i prateći vokali Ivan Ljubić i Hrvoje Merdžo na nekim pjesmama.
Čovjek bez kojeg Kovilje ne bi bilo Kovilje je sjajni čovjek i producent Đani Pervan. Dugo godina sam se pitao:˝Šta to u stvari radi producent˝, sad mi je jasno. Imati pravog producenta je isto što i imati dobar bend. Međutim, uspostavilo se da je ovaj producent i jedna ljudina. Neizmjerno zahvalan na svemu što je uradio za mene i ovaj Album.
Hvala puno i vrhunskom master-inžinjeru zvuka gosp. Kai Blankenberg na podršci i profesionalizmu.
astronaut: ‘Koviljem’ ste otrgnuli od zaborava i neke pjesme koje nikada nisu snimljene kako treba, ali su bitan dio vašeg starog repertoara. Da li ih je bilo teško zapakovati u novo ruho?
Mara: Jeste, to su pjesme: ˝Noći su dani moji˝, ˝Otvori se i diši˝,˝Kristalna kiša˝, ˝Jedno˝, ˝Očaj˝, ˝Ono kad si tu˝, ˝Pozovi riječi˝.
Nije bilo problema u stvaranju novih aranžmana jer sve one dišu samo je stvar kako ćete ih udahnuti. Nama muzičarima, kreativcima, kantautorima, nazovite to kako hoćete je merak raditi ovakve stvari. Svaki put iz nova sami sebe iznenadite, samim tim, prije svega sebi niste dosadni a kao takvi ste puno iskreniji u onom što prezentujete.
astronaut: Svi koji su Vas imali prilike čuti uživo zapanjeni su energijom za vrijeme nastupa. Imate li u planu promocije albuma? Svaka Vaša koncertna aktivnost je praznik za neke od nas.
Mara: Energija koja se stvara prilikom izvođenja ovih pjesama je stvarna i ljudi to moraju osjetiti. Ni bend ni ja nikad nismo izašli samo da bi odsvirali i nestali. Mi svaki koncert doživljavamo kao da sviramo najzajebanijim muzičarima na svijetu i njih moramo ostaviti sretne nakon završetka.
Koncerti će biti, trenutno imamo Sarajevo i Beč. Vjerujemo da nas očekuju još mnoga mjesta tamo, negdje gdje postoji čovjek.
Hvala Vam za ovo ˝ Svaka Vaša koncertna aktivnost je praznik za neke od nas.˝.
astronaut: Za kraj. Koji su Marini muzički uzori i koje pjesme nikada ne silaze sa Vaše top liste?
Mara: Moj uzor još od djetinjstva je Bruce Springsteen. Kasnije dolaze Pearl Jam, U2, Sade itd. Pjesma “7 Seconds” composed by Youssou N'Dour, Neneh Cherry, Cameron McVey and Jonathan Sharp će mi uvijek biti u nekoj od mojih top music lista.
