Ja, bez razloga
Tko zna koji put izvrnula sam desni gležanj,
ne znam gdje spavaju pijanice
i tlo opet nije moje.
Bijela više ne vrijedi,
crna je neumorna solo igračica.
Ogledalo je oprano,
prepona zategnuta,
koljena porezana
plaču kišom požude,
a nije vrijeme za gole gležnjeve.
Srpanj sjeda na ramena,
mama je sretna, ima novi prozor,
a ja žudim zimu i
miris dizanog tijesta u paučinasto poslijepodne.
Tjedan dana živim s tvojim ručnikom na krevetu,
išijas je popustio uzde,
treba brati plodove neba,
krila najviše zasvrbe ljeti.
More od stakla najbolje mazi,
najžednije je u suton,
oporavlja gležnjeve,
a ja čekam bol u desnom –
promjenu vremena.
Plume
Nemoj naglo među moja pleća,
nikad nisam bila utočište brodovima,
a hladna voda uvijek izmiče toploj
i besmrtna je kao zmije od tinte
koje plaze po tebi noseći cvijeće
u znak prosvjeda.
Dvoglavim zmijskim lasom
tvoji su prsti zdrobili moga vodonošu
i žedan si, Fanti.
Gasiš cigaretu notnim zapisom,
pereš kosu u mojim brzacima
da bi sporije rasla
i obećavaš biti pero među mojim plećima.
Taman kao blud
Taman kao blud
nijem si među mojim ušima,
a želim znati imaš li tihe prste
i koliko ti je topla kosa.
Šećerom krivotvoriš optiku i
žilav kao visina škakljaš mi vene,
a želim znati kako
ući u prostor tvog jezika,
iza usana, niz istinu,
sve do nogu.
Dejana Pacina
Dejana Pacina rođena je 1999. godine u Požegi. Studentica je kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Slobodno vrijeme uglavnom posvećuje pisanju poezije, a pjesme su joj dosad objavljene na portalima Književnost.hr i Strane.ba te u NEMA magazinu.
