Nek se Zna
za Krila koja krile Srca
za Mač koji kolje Zmaja
iz rasplamsale vatre, tko Vodu
u očima iznese i svijetu najavi
da je vrijeme Potoka, Rijeka i Mora
onih koji gase Plamen i hrane Zemlju
onih koje Bura mazi, a ne dere
onih koji zaobilaze Kamen namjerno
onih kojima ne trebaju Ključevi
I koje Vrata sama puštaju i kad Sunce kvaku užari
I nek se Zna
da samo Šuma čuva tajnu Kamena
Kad oko njega bukte Vatre znatiželjne
A Ljudi su i Divovi i Patuljci
A ne Čovjek svoje Sudbine
Sama u Sebi
Šuma zna što Krugovi žele znati
Otvorit će samo Zvijezdi Mora.
Zatvorit će se Crnom Zemljom.
Iz daljine Šuma Šumi šapće:
Čuvam te neuhvatljivu
Vodo Čovječja
Volim te neshvatljivu
Dubino Celestijalna
Petra-Magdalena Lilić