Ljudi iz divljine
Nikome iz njezine prošlosti još nije palo na pamet da ona živi na napuštenoj jahti nasukanoj na obali otoka. Napokon je bila sretna. Posjedovala je valove što su zapljuskivali pramac broda, borovu šumu iza leđa, sjajne guštere i kukce koji šušte u travi, sunce, zrikave, tople noći. Pobjegla je od života na kopnu. Tamo nije vjerovala u ljubav niti u prijateljstva. Istina, bilo je odbljesaka sreće, ali to je više nije moglo zadržati.