Bez muzike. Aprilski vjetar obrušava se nečujno na groblja i krovove, reže tek rasprslo lišće i mota pupoljke i latice behara u klupka po cesti kojih je toliko da ih ni dječje noge više ne gaze začuđeno. Nekada ste prolazeći tuda u svaka doba mogli vidjeti širom otvorene kapije i lončara u dnu avlije dok nosi ispečeno glineno posuđe gore i dolje, pere ruke ili alat na koritu, ili pali starog mercedesa i vozi polako prema izlazu uz strmu stranu poluslijep – pa kako natrefi…
