“Ana Avramov me je uhvatila nespremnog. Iako se pjesma upozorenja zvala Roads, nisam očekivao naježenu kožu i omiljeni off-beat. Nisam znao da će tako prelamati melodije, i lako im se vraćati. Ili da će njen glas preuzeti svaku moju misao. Ostavljen sam u daljinama njenih pjesama i energiji njenog benda. Bez uputstva kako da se vratim samom sebi kad se sanjarenje okonča, a bluz odsustva zamijeni tišina. Siguran sam da se Ana u vojvođansku ravnicu spustila nakon školovanja u tajanstvenom horu od 27 anđela. Samo se na njihovom spratu u Kuli Pjesme ovako lomi Aleluja i slavi heroina. Kad prestanem komplikovati, stvari su jednostavne: ceste se mogu raspasti, istina se ne mijenja. Svijet jeste od meda i leda. Ovo je melanholija koju biram. Ana Avramov je moja Lera Lynn.”
Ovako o Ani govori pjesnik Mehmed Begić, a mi ćemo je kroz razgovor pobliže upoznati.
