| Dragana Nikolic |
Na koju stranu želiš
Gledaj na koju god stranu želiš, okreni se i gledaj
Otvori bočicu, istresi pilule u šaku,
sasvim dovoljno,
nikada previše.
Neka ipak boli.
Mora da traje čak i kad prestaje.
Na putu ne smije biti prepreka.
Nikakvih pitanja bez odgovora.
Gdje bi bila,
šta bi radio,
ko bi se ubio?
Koliko imena bi bilo
dovoljno promijeniti i dovraga zašto?
Bolivija je još uvijek divna i surova,
baš kako je pamte Cassidyjeve kosti
u tim planinama, i snijeg,
prokleto je svako njegovo ime
i svako može biti savršeno.
Zato skini te haljine,
skini hlače,
skini suknje i majice,
pocijepaj ono ispod njih,
neka ne ostaje ništa, obrij se do kože,
zamišljaj najdivljijeg konja
da te čeka dok to činiš,
da te poznaje po mirisu,
po muzici, po nekom imenu,
zakorači u ledenu vodu potoka,
neka te ta bol podsjeti na one
koji ne mogu noću spavati.
Svjetla gradova se ukazuju u magnovenjima,
više ih se i ne sjećaš kako bi trebala.
Ko će ti osušiti stopala?
Napiši svoja pisma, polako,
tako doživi vrhunac
Sanjaš brvnaru kraj izvora,
a bude te neonske svjetlosti budućnosti
koja je otrovala planetu
tako da nam preostaje tek lagano umiranje,
sve manje po redu,
sve više u muci
koja nas izgladnjuje.
Plamenovi su boje krvi.
Neka podsjećaju zašto je bolje da nisam tamo,
i zašto nikada neće postojati ovdje.
Neke je muka natjerala
da spale gradove,
ali ih to ne čini manjim zlotvorima.
Granada u Nikaragvi im neće oprostiti.
Lorca je streljan!
Flamenko je Muzika!
Mehmed Begić
