Arhive kategorije: PROZA

Srđan Sekulić: Hronika Dukađin vilajeta

III

„Ćumez! Ćumez! Ajde ćumez!“ – uzvikivao je čovek pognutih leđa u svom dvorištu ispred golubarnika i pokušavao da utera poslednja dva goluba unutra.
Njegovo dvorište bilo je malo…. ali ipak, Bujar je uspeo da smesti čak tri golubarnika na tom skromnom prostoru. Bio je zaluđenik za tim pticama. Držao je đulije, duneke, gumalije i kutove. Nastavi čitati Srđan Sekulić: Hronika Dukađin vilajeta

Share

Jelena Zlatar Gamberožić: Oslobođenje

Zima je i mračno je. Nema nikoga, samo ljuljačke, pješčanik, tišina. I nas dvoje. Sami. Njegov prijatelj i ja. Kao u filmu o posljednjim ljudima na zemlji. U mraku samo žar njegove cigarete i snijeg koji blista pod uličnom rasvjetom. Bijela brda. Zima ne prestaje.
– Nemaš dovoljno toplu jaknu, nije ni čudo da se smrzavaš – govori mi on često.
Njegova briga mi godi. Nastavi čitati Jelena Zlatar Gamberožić: Oslobođenje

Share

SRĐAN SEKULIĆ: HRONIKA DUKAĐIN VILAJETA

II

„Gospode Isuse Hriste, sine Božiji, pomiluj mene grešnoga; Gospode Isuse Hriste, sine Božiji, pomiluj mene grešnoga; Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnoga…..“ odbijala se molitva od pećinskih zidina, koji su je dalje raznosili po kršu metohijskom duboko u noć.
Posle toga se moglo jasno čuti grcanje, pa plač…… i na kraju vrisak. Isti onaj vrisak, kojim je Hristos vapio Gospodu pred samu smrt na krstu. Čak su i zveri prokletijske utihnule na trenutak. Nastavi čitati SRĐAN SEKULIĆ: HRONIKA DUKAĐIN VILAJETA

Share