Arhive kategorije: PROZA

Zoran Žmirić: Rođendan

Za svoj trideset i osmi rođendan, popišao sam se u krevet. Ne pamtim da sam to ikad prije napravio, čak ni dok sam bio dijete. Jednostavno je procurilo iz mene. Postao sam svjestan što sam učinio tek kad sam dobro namočio madrac. To je bio prvi put. Od tada, svako malo bih pišao pod sebe. No, taj prvi put, dogodio se baš na rođendan. I to, kako rekoh, trideset i osmi. Devetnaest godina nakon devetnaestog rođendana. Nastavi čitati Zoran Žmirić: Rođendan

Share

V. B. Borjen: Kome cvate magnolija

Bez muzike. Aprilski vjetar obrušava se nečujno na groblja i krovove, reže tek rasprslo lišće i mota pupoljke i latice behara u klupka po cesti kojih je toliko da ih ni dječje noge više ne gaze začuđeno. Nekada ste prolazeći tuda u svaka doba mogli vidjeti širom otvorene kapije i lončara u dnu avlije dok nosi ispečeno glineno posuđe gore i dolje, pere ruke ili alat na koritu, ili pali starog mercedesa i vozi polako prema izlazu uz strmu stranu poluslijep – pa kako natrefi… Nastavi čitati V. B. Borjen: Kome cvate magnolija

Share

Magdalena Blažević: Zagorka

*

Pod Vrančugom duboko zelena šuma. Preko nje se u niskom letu spušta jastreb kokošar. Glasno zaklikće nad kućom Zagorke Blek. Na trenutak nestane među sivim oblacima pa izroni raširenih blistavih krila. Oči mu se prelijevaju žuto i crveno. Kružno nadlijeće nad drvenom katnicom pa se strelovito sunovrati na kokošinjac. Urlici grabežljivca nadglasavaju kokodakanje i lamatanje krilima. Kroz ogradu sporo lete pahuljasta pera. Padaju u blatnjavu lokvu. Nastavi čitati Magdalena Blažević: Zagorka

Share