Arhive kategorije: PROZA

Ksenija Kušec: Rođendan

Na taj rođendan pozvala sam Jadnicu, Grbavu, Ćoravog, Invalida, Prištavca i još neke. Nesreća je bilo moje školsko ime. Nije to bilo ništa tragično, naš je učitelj svakome dao neko pogrdno ime i odmah smo se na to navikli. Svojski se trudio da se zamrzimo i prilično je u tome uspio. Već u prvom razredu nas je krstio. Volio je tu riječ, stalno je govorio:
– Ti se ne daš krstiti! Nastavi čitati Ksenija Kušec: Rođendan

Share

Srđan Sekulić: Hronika Dukađin vilajeta

III

„Ćumez! Ćumez! Ajde ćumez!“ – uzvikivao je čovek pognutih leđa u svom dvorištu ispred golubarnika i pokušavao da utera poslednja dva goluba unutra.
Njegovo dvorište bilo je malo…. ali ipak, Bujar je uspeo da smesti čak tri golubarnika na tom skromnom prostoru. Bio je zaluđenik za tim pticama. Držao je đulije, duneke, gumalije i kutove. Nastavi čitati Srđan Sekulić: Hronika Dukađin vilajeta

Share

Jelena Zlatar Gamberožić: Oslobođenje

Zima je i mračno je. Nema nikoga, samo ljuljačke, pješčanik, tišina. I nas dvoje. Sami. Njegov prijatelj i ja. Kao u filmu o posljednjim ljudima na zemlji. U mraku samo žar njegove cigarete i snijeg koji blista pod uličnom rasvjetom. Bijela brda. Zima ne prestaje.
– Nemaš dovoljno toplu jaknu, nije ni čudo da se smrzavaš – govori mi on često.
Njegova briga mi godi. Nastavi čitati Jelena Zlatar Gamberožić: Oslobođenje

Share