VI
Ana je sjedila na dvosjedu i začarano zurila u televizor. U jednom
trenutku je prestala da sluša riječi, samo su se smjenjivale
slike. Prizori golog užasa. Ona je plakala. To nije prestajalo.
Te slike. I zavijanje sirene hitne pomoći koja se jedina probijala
kroz udaljeni i zagubljeni zvuk života. To se proteglo u beskraj.
Ana, drmao ju je muž za rame, Ana. Ali ona nije mogla da
se probudi iz svog strašnog sna. Iz svog otkrovenja da je svijet,
skupa s njom, potonuo u besmisao. Najednom je otkrila da više
ne zna da pliva; da joj je sve ono što je mislila da zna nepovratno
iscurilo kroz prste. Prožimala ju je neizdrživa nemoć. To osipanje
svijeta kakav je do tad poznavala u neke iskrivljene i bolne
fragmente projektovane u televizijske slike bestijalnosti i bola,
to je čovjek lišen čovjeka. Nastavi čitati Tanja Stupar Trifunović: Fragmenti života
Arhive kategorije: PROZA
Selvedin Avdić: Još malo o strahovima
…
Moram upozoriti: prebrojavanje strahova ne smije biti igra. Dobro je na umu imati pjesmu Ilije Ladina:
Kad je nađena riječ
Strašno bili su oblaci nedokučivi
Bilo je Strašno strašno
Ali je i poraslo Strašno
Otada strašno
I ja nemam riječi
Sad više za Strašno! Strašno!
Nastavi čitati Selvedin Avdić: Još malo o strahovima
Berislav Jurič: Gladni golubovi
Čekam te. Smiren poput lovca na najplašljiviji plijen. Čekam, pa da svoj pritajeni dah zaustavim kad ugledam tvoj lik, da umjesto plućima zadišem neopisivom radošću zbog tvog pokreta.
Kad se pojaviš, u mašti nekog nevidljivog mene, počne najradosnija igra. Gledam te, uvjeren da je tvoj i onaj nasitniji pokret predstava za mene, da osvajaš prostor jer znaš da te gledam. Onda se iz plašljivog plijena pretvaraš u najstrašniju otrovnicu i onako me pritajenog truješ da bi se bez straha i srama otkrio iz svog skrovišta i na sav glas zagalamio svoju radost zbog tvog pokreta meni u čast. Nastavi čitati Berislav Jurič: Gladni golubovi
Nebojša Krivokuća: 38. „I won’t back down“, Johnny Cash
Kada sve sagledam iz drugog ugla, shvatam da gotovo ništa u životu nisam uspeo „iz prve“. Shvatam i da se nisam predavao.
Ne sećam se da sam o predajama uopšte i razmišljao.
Prva vožnja pravog, velikog bicikla (prolećno popodne; dva velika točka, 24 cola, marke rog, nema pomoćnih; imam sedam godina i sposoban sam da teram bicikl koji ima klasičan volan, i sve to probam po tada mirnim ulicama Voždovca) neslavno se završila ujedom psa, koji se zatrčao iz jednog od okolnih dvorišta i nije se zaustavio isključivo na jurenju točkova, već je zario zube u moju cevanicu.
Nisam odustao od ideje da je lepo voziti bicikl. Nastavi čitati Nebojša Krivokuća: 38. „I won’t back down“, Johnny Cash
Želimir Periš: Benvenuta
i
Još se u Messini nije dogodilo da žena ubije čovjeka, Bog mi je svjedok, ja ću biti prva. Otac me prodao Židovu, ni to se u Messini nije dogodilo, a ni neće. Sjeli su za stol i cjenkali se za mene kao za kozu. Crni Židov Sraffa, nos mu kao u štakora, uvrtao je svoje tanke brkove i trljao dlanovima. Prije će svijet završiti nego što ću poći za štakora. Ako ne mogu biti Vittorijeva neću biti ničija. Nisu se ni rukovali, a već sam iskočila kroz prozor i pobjegla. Nastavi čitati Želimir Periš: Benvenuta