Ponekad ćete čuti lepet naših krila, na trenutak ćete zastati, osvrnuti se, neon nervozno titra, upirete pogled u nebo, u ono malo neba što vertikale armiranog betona nisu zaklonile, nebom lijeno lebde cepelini nalik natečenim krpeljima i izgleda kao da će kiša. Svaki dan kao da će kiša. Nastavi čitati Sven Popović: Noćni leptiri I
Arhive kategorije: PROZA
V. B. Borjen: Kome cvate magnolija
Bez muzike. Aprilski vjetar obrušava se nečujno na groblja i krovove, reže tek rasprslo lišće i mota pupoljke i latice behara u klupka po cesti kojih je toliko da ih ni dječje noge više ne gaze začuđeno. Nekada ste prolazeći tuda u svaka doba mogli vidjeti širom otvorene kapije i lončara u dnu avlije dok nosi ispečeno glineno posuđe gore i dolje, pere ruke ili alat na koritu, ili pali starog mercedesa i vozi polako prema izlazu uz strmu stranu poluslijep – pa kako natrefi… Nastavi čitati V. B. Borjen: Kome cvate magnolija
Magdalena Blažević: Zagorka
*
Pod Vrančugom duboko zelena šuma. Preko nje se u niskom letu spušta jastreb kokošar. Glasno zaklikće nad kućom Zagorke Blek. Na trenutak nestane među sivim oblacima pa izroni raširenih blistavih krila. Oči mu se prelijevaju žuto i crveno. Kružno nadlijeće nad drvenom katnicom pa se strelovito sunovrati na kokošinjac. Urlici grabežljivca nadglasavaju kokodakanje i lamatanje krilima. Kroz ogradu sporo lete pahuljasta pera. Padaju u blatnjavu lokvu. Nastavi čitati Magdalena Blažević: Zagorka
Magdalena Blažević: Agata
Velikim crnim cipelama Agata gazi zatrovane maslačke i travu. Krepane kokoške hvata za noge i baca na šarenu blistavu gomilu. Nastavi čitati Magdalena Blažević: Agata
FARUK ŠEHIĆ: TRIJUMF ZABORAVA
Jesen je zvonila na uzbunu. Padale su jabuke i kruške, tam-tam prezrelosti pozivao je živa bića na gozbu. Svi bi se odazvali, samo je čovječanstvo ostalo opravdano odsutno. Osim ako čovječanstvom nismo mogli nazvati jednog živahnog dječaka, vitkog i spretnog tijela, radoznale, bujne mašte. Nastavi čitati FARUK ŠEHIĆ: TRIJUMF ZABORAVA