UVIĐAJ
godine su nosile teret moje
zgađenosti, prećutne zgađenosti
vukle me ka pobuni u akvarijumu
pobune u kojoj nema pobednika
Za Bejt Hanun
Dijete. Mačka. Rezervni par cipela jer nije ti prvi put. Flašu vode i lična dokumenta. Pare ušivene u pernati jastuk, i jastuk, da njime ugušiš sjećanje na sve što ne možeš sa sobom ponijeti: razglednice sa frižidera, omiljene košulje, priglavke koje je isplela mama, bakin milje, trice gurnute u prvu ladicu komode koje ti nikad nisu trebale, a sada ti se čine neizostavne, nepomični namještaj svikao na tvoje kretnje. Čekaće te, kao i ranije kada si odlazila na put. Pisma, strane valute u plastičnoj kesici u kutiji ispod kreveta. Nemaš vremena oprostiti se od biljaka, objasniti da ih ne napuštaš svojevoljno. Nema veze što obične su to stvari, predmeti sakupljeni navalom godina, sve u ovom trenutku ima srce, sve je osjetljivo i krhko kao tvoj jedan jedini život kojeg iznosiš, zajedno sa ćebetom, za noć, kad zahladni. I zavoje ponesi. Nož skakavac. I još nešto beskorisno, bez čega se ne može. Iz knjige istrgnut list. Ključeve.
Selma Asotić
Nek se Zna
za Krila koja krile Srca
za Mač koji kolje Zmaja
iz rasplamsale vatre, tko Vodu
u očima iznese i svijetu najavi
da je vrijeme Potoka, Rijeka i Mora
onih koji gase Plamen i hrane Zemlju
onih koje Bura mazi, a ne dere
onih koji zaobilaze Kamen namjerno
onih kojima ne trebaju Ključevi
I koje Vrata sama puštaju i kad Sunce kvaku užari
I nek se Zna
da samo Šuma čuva tajnu Kamena
Kad oko njega bukte Vatre znatiželjne
A Ljudi su i Divovi i Patuljci
A ne Čovjek svoje Sudbine
Sama u Sebi
Šuma zna što Krugovi žele znati
Otvorit će samo Zvijezdi Mora.
Zatvorit će se Crnom Zemljom.
Iz daljine Šuma Šumi šapće:
Čuvam te neuhvatljivu
Vodo Čovječja
Volim te neshvatljivu
Dubino Celestijalna
Petra-Magdalena Lilić
IV
Bakti: