Arhive kategorije: MUZIKA

Dječak iz Vode: Društvo je postalo pasivni posmatrač

Putujući svemirskim prostranstvima naišli smo na malu ali odabranu flotu sa kojom uplovišmo u svemirsku bazu i razgovarašmo. Kapetan broda poznat kao Dječak iz Vode sa nama je pričao o svom muzičkom stvaralaštvu. Dječak iz Vode je jedan od najplodnijih autora na regionalnoj muzičkoj sceni, a vjerovatno većina Vas nije ni čula za njega. O njemu kruži priča kako ima 6 albuma i to : „Srce, muda i pez bombone“, na kojemu je 98 pjesama, „Pamučni svijet“ sa 70 pjesama. 2013. godine izdaje dva albuma „Ko ne misli nek se dobro zamisli“ sa 37 pjesama i Đe se nalaziš? sa 36 pjesme. Usljedila je duga pauza za Dječaka iz Vode od čak godinu dana dok ove godine nije izbacio dva albuma i to „Sretan rad“ (podjeljen na 5 djelova A, B, C, D i Sretan rad Uprava) sa ukupno 100 pjesama i „ Nije moje da mislim“ najkraći album do sada sa 21 pjesmom. Kada sumiramo sve dođemo do brojke od 362 pjesme.
Ako do sada niste slušali Dječaka iz Vode vrijeme je da počnete, a za početak upoznajte se sa njim. Nastavi čitati Dječak iz Vode: Društvo je postalo pasivni posmatrač

Share

MAD SEASON: Long gone day

30. januaru 2015. godine, dvadeset godina od objavljivanja albuma ‘Above’, preživjeli članovi Mad Season, Mike McCready i Barrett Martin, održali su koncert u Seattleu, uz pratnju Chrisa Cornella (Soundgarden), te članova Pearl Jam Matta Camerona, Stone Gossarda, Jeffa Amenta (Pearl Jam) i Duff McKagana (Guns N'Roses), a sve uz pratnju simfonijskog orkestar iz Seattlea. Snimak koncerta je objavljen krajem avgusta pod nazivom Mad Season And Seattle Symphony – Sonic Evolution.  Koncert  je svojevrsna oda za pokojne Layne Staleya i Johna Baker Saundersa koji su svirali na orginalnom albumu davne 1995. Album ‘Above’ je tada, nakon burne godine na grunge sceni i smrti Kurta Cobaina, označavao određenu prekretnicu među ljudima koji su tu scenu činili, a album je preispitivao dotadašnji način života nekih od njih. Nastavi čitati MAD SEASON: Long gone day

Share

[machina]: Prva i posljednja linija fronta slobode

Tuzla je grad koji je podario mnoge dobre muzičare, dvojica koji su mi do sada bili nepoznanica su Tony Mahagony i Edward Vulgarius. Do 1994. ova dvojica muzičara su djelovala u različitim bandovima, Mahagony je prvobitno bio dio Parricide/Perryside, a Vulgarius Remembrance-a. Sudbina ih je krajem 1994. godine odvela u Leipzig. Od 1996. godine djeluju kao dvojac pod nazivom Skandal i izdaju četiri kasete, ali za našu priču ključna je  2004. godina, kad nastaje eksperimentalni projekat Machine. Njihov prvi album ‘Sad ili Nikad’ govori o čovjeku, kako sami kažu „Čovjek, individua koja se kroz Diktaturu Kolektiva sve više odvaja od svega što je čini individuom.Od svog postanka čovjek apsorbira dez/informacije: Neke od njih filtrira kao činjenice , bez dokaza za „istinitosti“ istih. Znači, sve što čovjek drži za „istinu“ je moguća dogma, koja postaje „istina“ ako je prihvati većina. Čovjek ili individua je ništa drugo nego splet neprovjerenih informacija, koje kroz kvantitet recipienata, a ne kroz kvalitet informacije, postaje „istina“. Ali za razliku od diletantnog revolucionarizma kolektiva album ‘Sad ili Nikad’ ne daje Instant – Odgovore za razvoj individue niti je priručnik za menagment svijesti.“ Nastavi čitati [machina]: Prva i posljednja linija fronta slobode

Share

Basheskia: Šteta je što se ne daje značaj uticaju muzike na mentalitet

Nedim Zlatar je bubnjar Siktera, Dvadesetorice, ali ponajviše je poznat kao Basheskia. Projekt Basheskia započet je prije 15 godina nakon susreta s Leonardo Šarićem alias Edward EQ koji su donijeli sasvim nov zvuk, potpuno nekarakterističan za ove prostore. Iza sebe imaju objavljeno više albuma, a posljednje što su uradili je album poezije  Mehmeda Begića pod nazivom “Savršen metak“.
Sa Nedimom smo razgovarali povodom izlaska albuma “Savršen metak”, te o budućim planovima kako sa Sikterom tako i s Basheskia & Edward EQ. Nastavi čitati Basheskia: Šteta je što se ne daje značaj uticaju muzike na mentalitet

Share