U bijelom grobu
Koliko dugo mogu biti ja
osakaćena ovozemnim konceptom potreba
i prognana iz vlastitih pribježišta,
dalje i od lične opsesije thanatosom,
koji mi je, uzgred, ispričao kako
smrt umije biti grandiozna,
ako znaš s njom.
Koliko dugo mogu biti ja
i pritom zanemarivati fakat da mi oči
smrde ustajalim simbolizmom
Bodlerove “Strvine”,
i povlačiti ruke svaki put kad pokušaju
prigrliti novi frojdovski trik
koji o mojoj podsvijesti
svjedoči kao poganoj.
