Jesam li ti pričao o Martinu? Stari frend. Javio se jučer. Pozvao me na cugu u Tunel. Nisam ga vidio toliko dugo da je tijekom godina jednostavno ispario iz sjećanja. Ostala je samo mašta koja je fragmentima prošlosti nastojala rekonstruirati osobu s kojom sam se družio onog jednog ljeta, odmah nakon što su moje šestogodišnje dupe otpustili iz bolnice nakon turneje na relaciji Zagreb – München – New York. Cijela ta turneja je ostala u sumaglici sjećanja. Jedina je jasna slika odraz zrcalu, rezultat masakra cjelodnevnih operacija. Kakofonija dječjeg izrugivanja što probijaju zvučni zid transatlantskog leta. Svaka četvrt treba svoju nakazu i tog je ljeta na meni bio red da preuzmem tu počasnu titulu.
