Ovo predstavljanje knjige će ličiti na teški retro i povratak u prošlost ( možda i u budućnost) jer zbirka pjesama koju predstavljam objavljena je još dok je Ivo Sanader hodio hrvatskim političkim prostorom a kada ja nisam imala niti punih 30 godina života.
Izderana i opečena od koljena do sisa. Porezotine, guljotine, krvi ima, nakuplja se i zrije pod kožom koja bubri ali ne puca. Zvizdan. Zrikavci i cvrčci. Suša. Strmenčić. Zamisli. Da se meni ovo dogodilo, baš tu, na tom mjestu. Spasili me ostaci kupine, obrasla drača, bršljan, kako sam proklizala tako sam se zaplela, privezala. Ruke mi se tresu, noge, oblijeva me vrućina od čela do prepona na pogled niz strminu, u kanjon, rijeku kojoj je inženjer podigao branu i svejedno melje sve pred sobom. Vraća mi se u lice ta jeka, posmrtni jauk zove upomoć i doziva sebe. Piša mi se. Čučim spuštenih gaća pa padam guzicom u krš, plačem na komadiću čistine. Živa sam, živa sam, ponavljam u sebi dok me iz te groznice ne izbavi poznati glas.