Meša Begić rođen je 1977. godine u Čapljini, a uz Čapljinu najčešće ga se povezuje sa Mostarom, Sarajevom, Splitom, Bresciom i Barcelonom. Mešu, ustvari, ne treba odvajati od bilo kojega grada i bilo kakvog puta jer je satkan od toga i šavove mu možete primijetit svuda po tijelu. U svoju obranu rekao bih da ovaj prikaz za mene nije jednostavan zadatak i dugo sam ga odgađao, ali ga radim sa zadovoljstvom jer osjećaje koje sam imao poslije prvog čitanja Mesara i osjećaje koje imam danas uvelike su se promijenili, kako zbog činjenice da su od prvog čitanja prošle dvije godine i u te dvije godine Mesara sam nosio u džepu na svako putovanje koje je trajalo više od sat vremena, ali ujedno i zbog činjenice da sam mnoge stvari naučio baš uz njega. Zbog toga prikaz neću pokušavati napisati objektivno, što je ujedno i besmisleno, naprotiv, možda ću najviše reći o sebi, a to ću svakako pokušati izbjeći, ali sigurno neće biti samo prikaz knjige Savršen metak u stomak, što bi trebao biti moj osnovni zadatak, jer je Mehmed pored Metka izdao tri zajedničke i dvije samostalne zbirke poezije, uredio deset brojeva književnog časopisa Kolaps, nikada ništa nije svirao iako bi rado imao bend, a ranije je sudjelovao u nečemu sličnom gdje mu je poezija uglazbljena od strane francuskog jazz sastava – „Kerkennah“.
