Danas sam zaboravila nositi kožu.
Generalno gledano nije to ništa strašno – u posljednje vrijeme gotovo nitko više ne nosi kožu na svakodnevnoj bazi, postalo je suviše vruće za to. Uostalom, koža se na ovom jakom suncu lako ošteti, a novu je nemoguće nabaviti. Svi je čuvamo za posebne prilike. Ali danas i jest posebna prilika: nakon ručka s prijateljicom imam razgovor za posao u uglednoj firmi, a tu se ipak treba prezentirati u najboljem izdanju, koje svakako ne podrazumijeva ulazak u ured sa svim organima na izvol'te. Sam Bog zna koliko mi treba posao. Živim na starim zalihama već mjesec dana, izgladnjujem se… rekla bih da sam postala kost i koža, ali s obzirom na okolnosti prikladnije je reći kost i organi.