Dogovor je bio da se nađu kod hrama Svetog Save, tačnije kod spomenika tog sveca. Danilo je, stigavši do velike građevine, zastao ispred, i onda se uputio: hodao je nagnuvši se tijelom naprijed, kao da pokreće točak nekih novih događaja vlastitog života, upirao je glavom u gusti vazduh velikog grada; probijao se svojim uzavrelim mislima. Drugi ljudi su, takođe, uglavnom hodali – vidio je Danilo njihove obrise kako klizaju s obje strane njegovog usmjerenog pogleda; ali bilo je i onih koji su stajali i čekali, ili samo odmarali u prijatnoj pokretljivosti ljudi oko sebe.
Danilo tada zastade i pogleda u jednu mladu ženu, koja je, kako je izgledalo po njenom držanju, nekog čekala.
