Bagdad ili bilo koji drugi
Crna put, crna krv izlijeva se kroz kanalizaciju Bagdada, ljudi bez ideje, pritišću srce, na glavi im nerođeno dijete, zabija se šilo u sred zametka, pljuje ga van, smaragdan zmaj pritišće tipku – uništi, gnijezda su prazna i roda se vratiti neće, bombaš samoubojica razmišlja o djevojci koju ostavlja, ne vidi joj tijelo već samo krupne oči,
sotona večeras mirno spava, spavaj i ti.
U novinama smo i živi i mrtvi
Praskozorje,
kada poluživi starac preživi noć na kolodvoru,
zamotan u novine,
približiš se,
pročitaš naslovnicu,
smrt je nijema i nedokučiva,
ostat će otajstvo tajni,
kao žrtva na oltaru,
nekoć Asteka,
samo noć,
starac je živ,
pokriješ ga papirom novina koji je odletio sa strane,
za bolji san,
do idućeg jutra,
ako preživi,
neće pričati unucima o smrti,
pustit će ih da se sami zamotaju,
u vlastite novine
Krava
Imali smo kravu koja je umjesto mlijeka davala vodu, kakva je to krava bila, u štaglju je izgledala kao svijeća koja se topi, crno bijele šare, zvono na vratu nije se čulo, otac reče, vrijeme da kravu prodamo, samo da se riješimo te vode, kao u koljenu, da namirimo usta, odveli kravu, na sajam, dat ćemo je za stotinu kuna, u daljini, ni Bog sam ne zna gdje, odvali se glečer, i temperatura se podigne, tako da je kravi, cijena odmah pala za pola, a nakon drugog odvaljivanja glečera, pala je na nulu, nakon trećeg odvaljivanja, kravi je iscurila sva voda, i smočila očeve i moje noge.
Filip Đukić
