Očev džepni radio
Decembar 2019
Pijemo pive. Pušimo cigarete. Neka klinka mi se osmijehnu. Ili mi se samo tako čini. Šta ja ovdje uopšte radim? Prestar sam za ovo sve. Muzika od loše postaje još gora. DJ koristi neke droge koje ja još nisam otkrio. Apsolutno mu ne smeta da uz turbo-folk miješa Prodigy pa poslije toga lupi neku pop melodiju. Klinac opet zapne za Saleta. Sale ga odgurnu. Klinca neko gurnu iz mase, on opet udari u Saleta, Sale prosu pivo po sebi. E jebem ti mater, da ti jebem mater!!! Saletovo deranje nadjačava muziku. Opali klinca u facu. Ovaj se zabaulja kroz masu, zape za jedan sto, prevrnu ga i pade na zemlju, među neke klinke. One zavrištaše. E jebiga. Kažem Čupi. Laki slegne ramenima. Dvojica izbacivača idu prema nama. Dobro je, u redu je. Stajem između jednog i Saleta. Onaj drugi nešto govori. Šta se ti miješaš? Neko me vuče za ruku, otmem se. Pokušavam nešto da kažem. A onda udarim onog izbacivača što i dalje nešto priča. On se zaljulja od udarca. Neko me potom zavali posred čela. Samo vidim pesnicu koja je sijevnula. Padnem u mrak.
“Pis”, povikao je prema pokislom mačetu koje mu se motalo oko nogu u nadi, valjda, da će se ogrijati. “Pis”, tresnuo je čizmom u blato i mače je pobjeglo. U sebi je opsovao sve mačke svijeta i nastavio s poslom. Sjedio je na rasklimanoj skemliji pored zarđale kade natrpane blatom i ćumurom i stručno prebirao, odvajajući jalovinu od sjajnog grumenja ćumura. Mače je mjauknulo sa sigurne udaljenosti. “Pas ti mater”, opsovao je.