Umjesto svake isprike (Molba, aplikacija, ili molim preskrolajte)
Poštovani,
Pišem mračnu poeziju da bih se mogla smijati u životu
kad ne pišem.
Iz moga radnog iskustva možete zaključiti da činim razliku
i podižem svijest
o razlici
jačam kapacitete razlike između prebivanja na mračnim mjestima
i traženja tračaka svjetla
u mraku.
Moje je iskustvo relevantno za ograničeni broj individua
ali je zato njegov plod u svačijoj utrobi čedo
koje se rijetko porađa.
Petnaest godina sam kopala po sebi i po drugima
(znam koristiti svaki tool odavde do neba
ja sam iskusna u obradi svega što obrađivati treba)
Neki ljudi rastu u lijehama neki rastu pod zemljom
neki rastu kao drveće i granje im obrasta oblake
i svi se različito hrane
svjetlošću
čija fina prosijavanja ne vidimo čije vrhunce i čije trnce
propustimo ako nismo dovoljno dugo proveli dišući mrak:
ako nismo hvatali zrak kako znamo da prvi dah boli
da se bez njega ne živi
da se bez njega ne smije
da se bez njega ne voli?