NE MOĆI REĆI
navrati tako taj jedan san
istina ne i prečesto
jednostavan je vrlo i prost
nešto se kao dešava okolo
– ovaj dio je promjenljiv i ne ponavlja se –
i onda bude taj strah
ne osjetim ja njega ali znam
da je to taj iskonski strah
onaj prvi koji je bio
PEJZAŽ OSLIKAN VREMENOM
(Maji)
Jednom ću nacrtati vrijeme
Tako da nikad niko
Ne pomisli da je postojalo
Na fotografiju ću
Pritisnuti otiske
Papilarnih linija svih deset
Polomljenih prstiju
Umjesto u tintani jastučić
Umakati ću ih
U pljuvačne žlijezde
Imitirajući Magrittea
Korijenje ću zamijeniti
Bodljikavom žicom
A umorne duše
Staviti da lebde
Iznad spojenih vratova. Voilà!