Puni polukrug
ja se zovem lidija deduš. osmislila sam jedan ženski lik. nazvala sam je lidija deduš. lidija deduš tako danas može postojati, a već sutra bi mogla biti ubijena. do tog trenutka, lidija deduš se može izjašnjavati kao čovjek. dajem joj sva ljudska prava. na hranu, na zrak, na vodu, na spolnu orijentaciju, na slobodu, na zdravlje, na mir. nastavljamo sa životom.
*
ja se zovem lidija deduš. jednom sam htjela ići u opatice. jednom sam htjela imati farmu koza. jednom sam zbrajala sitniš za autobusnu kartu. nisam imala dovoljno.
*
ja se zovem lidija deduš. stojim u kabini za presvlačenje u trgovini s odjećom. isprobavam nove haljine. izgledam muškobanjasto. ne volim se. debela sam. izgledam kao muška verzija sebe. izgledam kao da sam se u maternici kolebala između spolova. skupljam sve haljine i ostavljam ih na vješalici na izlazu. predomišljam se pa se vraćam. u kabini stojim naslonjena na zid i plačem.
*
ja se zovem lidija deduš. još samo ovu vrećicu gumenih bombona i idem na dijetu.
*
ja se zovem lidija deduš. odlučila sam: ostat ću bez djece. s dna stubišta majka mi viče: uzmi ovu robicu, za svoju djecu. s dna stubišta, sestra mi viče: uzmi ovu robicu, za svoju djecu. s vrha stubišta, ja im vičem: ostavite me na miru. s dna stubišta majka i sestra mi viču: ali uzmi robicu, dobro će ti doći.
*
ja se zovem lidija deduš. skrenula sam s puta nade, ufanja i vjere. bog koji bi meni bio po volji se još nikome nije ukazao. čekam.
*
ja se zovem lidija deduš. vjerujem u jednoga boga, boga gumenih bombona.
*
ja se zovem lidija deduš. vjerujem u jednoga boga, boga seksa.
*
ja se zovem lidija deduš. vjerujem u jednoga boga, boga piva i drugih alkoholnih pića.
*
ja se zovem lidija deduš. to su već tri boga, ja sam sljedbenica boga striboga.
*
ja se zovem lidija deduš. tokom godina, dobila sam puno fotografija muških spolovila od puno različitih muškaraca. jedno spolovilo mi je posebno ostalo u pamćenju. izgledalo je kao tužni mravojed koji je, tražeći mrave, gurnuo nos u rupu i naletio na gnijezdo divljih pčela.
*
ja se zovem lidija deduš. zatekla sam se kako piljim u njegove noge i možda sam u nekom trenutku i razmišljala o njima, ali te su noge ukoro otišle, a ja sam i dalje nastavila gledati u isto mjesto ne misleći više o ničemu, misleći o tim nogama, slušajući ptičji pjev i vjetar u krošnjama koji je najavljivao nadolazeće nevrijeme.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas smo moji roditelji i ja na livadi iza kuće ubili čovjeka, a onda su vatrogasci na tom mjestu napravili binu za vatrogasnu zabavu. mi smo ubijenog pospremili ispod dasaka na bini i čekali da prođe zabava pa da ga se možemo riješiti, ali su vatrogasci najavili da će zabava trajati tri puna dana. prve večeri, moj tata je plesačici na bini rekao: ne skači toliko, probudit ćeš nam mrtvaca, mama je rekla: jao, propast će. deda je rekao: neće, i plesačica nije propala, zabava je završila, te noći zabava je trajala tri dana.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas sam se vozila kroz rimske akvadukte i tunele. sve je bilo puno vlage i plijesni, sa stropova je kapala voda, iz suprotnog smjera su mi ususret dolazili autobusi i kamioni, to se život sa mnom mimoilazio.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas sam na poslu zaboravila naručiti kantu za plastični otpad pa mi je čistačica ostavila poruku kojom me obavijestila da nema kamo baciti plastiku. ali poruka je bila na njemačkom i ništa nisam razumjela.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas sam spašavala rode koje su ispale iz gnijezda.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas se na adresi ivana gorana kovačića 18,5 događalo obiteljsko nasilje. žena je vrištala prestani, prestani i ja sam pozvala policiju da prijavim, ali su u tom trenutku žena i kćer izašle iz zgrade svađajući se i žena mi je rekla: što mi zoveš policiju, ovu balavicu treba odgojiti batinama, a kćer joj je na to rekla: žabo krastačo.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas sam dobila loš nalaz jetrenih proba, ali sam u autobusu iz ambulante kući upoznala muškarca koji mi je rekao: baci tablete, radujmo se slatkišima.
*
ja se zovem lidija deduš. noćas sam se vozila u milicijskom stojadinu i pila rakiju, kad se pored mene na semaforu zaustavio drugi milicijski stojadin, a vozila ga je milicajka s brkovima.
*
ja se zovem lidija deduš. idem na posao, u ruksaku nosim dva kuhana jaja, avokado i nekoliko mandarina, ispod kožne jakne imam majicu kratkih rukava, i ruksak je od kože, ali naravno ništa od toga nije koža, sve je plastika, razmišljam o plastici i plastičnoj odjeći, trgovine su prepune plastike, nagurani rafovi s visećom plastikom, gdje god se zavučem strese me struja od trenja s plastikom, i cipele su plastične, i paradajz je plastičan, banane su plastične, sir je plastičan, narezan na tanke ploškice nalikuje na masu za lemljenje transformatorčića na kompjutersku matičnu ploču, jedemo plastiku, oblačimo plastiku, obuvamo plastiku, ubija nas statički elektricitet, sedam milijardi ljudi proizvede statičkog elektriciteta dovoljno da polovi zamijene mjesta, ne znam ništa o tome, ni o magnetizmu, ni o izmjeničnoj struji, ali dok hodam zamišljam kako iskre koje proizvede statički elektricitet izgledaju gledano iz svemira, kao male varnice na prskalicama koje smo palili za novu godinu kad smo bili djeca, divno je bilo biti djeca, sad se trljamo jedni o druge u tramvajima i autobusima, proizvodimo struju koja nas ne grije ni ne osvjetljava nego tonemo još dublje u mrak betona, asfalta, asdfalta, jklča i nadasve plastike, aditiva, konzervansa, štetnih spojeva ugljica, silikona, qwerzeva, silikonske opsesije, ne gledamo jedni druge u oči dok, kao trole na tramvajima, iskrimo od trenja, ne usuđujemo se pogledati druge u oči, bojimo se da ćemo tamo vidjeti vlastiti mrak.
*
ja se zovem lidija deduš i moj mi život ponekad izgleda kao da gledam japanski film bez titlova.
*
ja se zovem lidija deduš. volim indiskretni šarm reklama požutjelih i ispucalih nožnih noktiju s gljivicama ispod reklama s receptom za ukusni umak od kopra s piletinom i začinima.
*
ja se zovem lidija deduš. popila sam rakijicu-dve, možda tri, možda pet, možda sto, ne znam broj, al znam da ću sad pisati poruke simpatiji.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš viđena je jutros oko 7.20 kako obilazi ulaz poslovnice banke u teslinoj. zatim je ušla ravno kroz vrata, zastala kod bankomata i ubacila karticu. jeste li vidjeli lidiju deduš? – pitam prolaznike u preradovićevoj. ljudi bježe od mene kao od mikrofona. možda je svjetlo iz ekrana usisalo lidiju deduš? sliježu ramenima, nitko ništa ne zna, ah, krhko je znanje.
*
ja se zovem lidija deduš. poštovana gospođo deduš, čestitamo, vi ste dobitnica nagradne ciste na jajniku!
*
ja se zovem lidija deduš. ja se zovem nada deduš. ja se zovem andrija deduš. ja se zovem ana šinik. ja se zovem dušan šinik. ja se zovem sofija šinik. ja se zovem agata deduš. ja se zovem pepica deduš. ja sam deduška babuška.
*
ja se zovem lidija deduš. imam kosu zlatnog žita i oči boje mora, ali nemam nikoga da mu budem domovina.
*
ja se zovem lidija deduš. vaš facebook račun osvojio je iznos od 550.000 USD u drugom dijelu facebook programa pomoći covid-19. i šta sad da radim s tolikim novcima?
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je pitala mamu šta znači ona pjesma obladi oblada od beatlesa. mama je rekla da je to pjesma o oblatnama. i to se savršeno uklapa: prvo obladi, onda krema, onda oblada i tako tri puta, odozgo staviš svijet oko nas ili dva sveska vojne enciklopedije, pritisneš, sutra jedeš, life goes on.
*
ja se zovem lidija deduš. prespavala sam subotu. za doručak pojela veliku čokoladu s okusom jagode i pola vrećice napolitanki. za večeru veliku pizzu s inćunima i srdelicama. grlila se s mačkom cijeli dan u snu. čitala. stavila veš u pranje nisam. čistila nisam. na posao mislila nisam. na simpatije mislila nisam. iz kuće izašla nisam. na hitnu po antitetanus išla nisam. nisam je najbolje stanje.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je prevodila instrukcije za rad na asfaltnoj bazi s njemačkog. lidija deduš ne zna njemački.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš priča o šniclama. mačke slušaju.
*
ja se zovem lidija deduš. rover je sletio na mars. lidiju deduš napuhalo na propuhu.
*
ja se zovem lidija deduš. muškarac mog života mora moći kiseliti noge u lavoru.
*
ja se zovem lidija deduš. muškarac života lidije deduš mora redovito rezati nokte na nogama.
*
ja se zovem lidija deduš. muškarac mog života mora željeti prileći nakon ručka.
*
ja se zovem lidija deduš. bila sam spremna ostati u vezi s muškarcem koji je tvrdio da rečenica ne može započeti veznikom ali. ali, taj me muškarac prevario sa ženom koja je bila alergična na riječ dešavati.
*
ja se zovem lidija deduš. žena mog muškarca ne vozi automobil. na posao ide biciklom. piše mi poruke o mom muškarcu, ali ja ne znam tko je taj čovjek.
*
ja se zovem lidija deduš. ne znam zna li žena mog muškarca da on voli kiseliti noge u lavoru i prileći nakon ručka. o čemu se ne zna, bez toga se može.
*
ja se zovem lidija deduš. ne znam je li žena mog muškarca digla s poda dnevne sobe onaj grozd na kojem su se okupili mravi.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je jednom bila ljubavnica muškarcu koji ju je u svom autu vozio u mrak na obali rijeke. nakon toga joj se danima ne bi javio. nakon toga su se opet jebali u mraku na obali rijeke. nakon toga se opet ne bi javio. nakon toga su se opet jebali u mraku na obali rijeke. zadnji put kad ga je vidjela, poklonio joj je cvijet. lidija deduš je rekla: isto je i s kolačima. red biskvita, red kreme i na vrhu trešnjica.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je muškarca koji ju je vodio u mrak na obali rijeke zamijenila muškarcem koji je nije vodio nikuda. sjedila je u njegovoj sobi danima i nasmrt se dosađivala. jednom je ispod madraca izmigoljila velika odvratna gmižuća buba. lidija deduš je bubu instinktivno udarila knjigom koju je imala pri ruci. to ubojstvo je bilo nagovještaj raspada njihove veze.
*
ja se zovem lidija deduš. prava istina je da je muškarac koji me nije vodio nikuda našao drugu ženu kojom me zamijenio. jednom je poslom nešto skoknuo do grada i vratio se izgrebanih leđa. ta je žena htjela da ja pod svaku cijenu saznam za nju. sumnjala je da mi on nije rekao. i bila je u pravu.
*
ja se zovem lidija deduš. u kupaonici kod muškarca koji me nije vodio nikuda hodale su razne bube. izlazile su iz kupaonskih odvoda i zadržavale se u kadi i na pločicama. bile su to ovalne, sive bube s nogama sa strane. takve sam bube viđala kod pokojne babe u djetinjstvu. babi sam rekla da se bojim buba, a ona je na šporetu skuhala vodu i nasula je u odvod, da bubama ne bi nikad više palo na pamet da izlaze van.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je jednom bila na spoju s momkom koji je živio u drugom gradu. kad je momak otišao, našla se s drugim momkom koji je također živio u drugom gradu. obojica su doputovali da bi se vidjeli s njom. prvom momku sam rekla da ću spavati kod prijateljice, a drugom momku sam rekla da sam dan provela s prvim momkom. kad sam drugog momka godinama nakon tog prvog susreta srela na blagajni u konzumu, pravila sam se da ga ne poznajem.
*
ja se zovem lidija deduš. jednom sam s jednim momkom napisala pjesmu o jabuci koja ne pada daleko od stabla, ako je stablo jabukovo. pjesma se zvala ocat moje djece.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš bila je s muškarcem koji je pušio marihuanu. ponekad je i ona pušila s njim. prvo je odustala od marihuane, onda i od muškarca. njemu nije bilo jasno zašto. zato što si legao s prljavim čarapama u krevet, rekla mu je lidija deduš, zatvorila vrata za njim i nikad više o tome nije razmišljala.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je u sretnoj vezi. ne, lidija deduš nije u sretnoj vezi. jeste, lidija deduš je u sretnoj vezi. nije. jeste. odluči već jednom, lidija deduš!
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš se napila piva. nakon toga je plakala pa zaspala. a plakala je zbog muškarca. kad se probudila i kad je rekla nikad više, mislila je na plakanje.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš ne prati što se o njoj priča. kad dođe kući s posla, izuje cipele, digne noge na ogradu balkona i otvori pivo. bolje da ja otvorim pivo, nego da pivo otvori mene, govori lidija deduš nekome važnom u slušalicu.
*
ja se zovem lidija deduš. kad joj je svega dosta, lidija deduš ode na obalu rijeke. tamo sjedne i gleda u vodu koja protječe. ponekad se sjeti ljubavnika s kojim se tu dolazila jebati. i on je otekao s vodom, pomisli lidija deduš i zamišlja njegovo napuhnuto tijelo kako pluta po površini rijeke, okrećući se u smjerovima u kojima ga vrti riječna struja, sve dok joj ne nestane iz vida.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš sjedi navečer na balkonu i slika zvijezde. na ekranu se ne vide zvijezde, samo mrak, ali lidija deduš svejedno svom muškarcu šalje fotografiju i kaže: pogledaj, skidam ti zvijezde s neba.
*
ja se zovem lidija deduš. vjerujem u horoskop. u horoskopu piše: svima će biti uočljivo da se kod vas nešto mijenja na bolje. lakše ćete razlikovati činjenice od fikcije i odolijevati vanjskim poticajima koji odvlače pozornost. netko će uliti živost u vašu svakodnevicu, možda kolega s tečaja, član plesnog kluba ili prijatelj vašeg ukućanina. možda je do zvijezda, a možda i do antidepresiva.
*
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš kuca na vrata pekare. otvorite, dajte mi bureka! – govori pijana lidija deduš u pet sati ujutro.
*
ja se zovem lidija deduš. napijem se i pečem palačinke.
*
ja se zovem lidija deduš. napijem se i zaspim sa žvakaćom u kosi.
*
ja se zovem lidija deduš. napijem se i zaspim sa čokoladom na licu.
Lidija Deduš
Lidija Deduš rođena je 1977. u Banjaluci. Autorica je tri zbirke poezije: Apatridi i ostale čudne ličnosti (Treći Trg, Beograd, 2018.), Ništa od najavljivanog kraja svijeta (Treći Trg, Beograd, 2019.) i Razglednice iz prašnjave republike (Jesenski i Turk, Zagreb, 2020.). Piše i objavljuje poeziju i kratku prozu, a radovi su joj objavljivani u časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji (časopisi: Tema, Fokalizator, Republika, Libra Libera, Fantom slobode, Balkanski književni glasnik, Eckermann, PPM Enklava, Libartes, Libela, Sent, Strane, Kritična masa, itd.) i prevođeni i na grčki za Antologiju suvremene bosanskohercegovačke poezije (Vaxikon, Atena, 2020.), engleski za časopis The Well Review (An International Journal of Poetry, Issue Two, Cork, Ireland 2018.) i Europe Now Journal
(Columbia University, New York, 2017.) i na litvanski za časopis Šiaures Atenai 2021.g. Također, poezija joj je zastupljena u antologijama i zbornicima Aritmia (antologija pjesnika.mlađe generacije, urednik Nenad Slukić, Varaždin 2015.), Odgoda ljeta (zbornik pjesama, Solin 2017.), Ovo nije dom – pesnikinje o migraciji (antologija, urednice Jelena Anđelovska i Vitomira Trebovac, izdavač Bulevar, Novi Sad 2017.), U mreži stih 2 – zbornik poezije pjesnikinja regiona (zbornik, urednik Tin Lemac, izdavač Shura publikacije, Opatija 2018.), Antologija suvremene bosanskohercegovačke poezije – dvojezična antologija (urednik Almin
Kaplan, izdavač Vaxikon, Atena, 2020.). Aktivno je sudjelovala na organizaciji književnog festivala KaLibar bestiVal, te na organizaciji književnih predstavljanja hrvatskih autora „Razgovaraonica“ u Varaždinu.
Dobitnica je nagrade za najbolji suvremeni dramski tekst Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2022.g. Živi, radi i piše u Varaždinu.
Izvor: nomad.ba
