Gospođica i baldahin
Nedjelja je sasvim pogrešan dan za čitati Virginiu Woolf
Kazaljke i dalje stoje u istom položaju
Svaki čas kad proturječimo sebi radi nas
Ti proživljavaš avangardu, a meni preostaje lobotomija
Naši su očevi odgajali djecu koja će ostati sama
Netko drugi živi naše živote zadnje tri godine
Istina, olakšava nam, tako smo nečujno otišli
Netko drugi živi moj život zadnjih nekoliko godina
Možda si zato opraštam što ne znam koji je dan u kojem mjesecu
Ponekad zaboravljam da ovo nije film
i da nemamo taj luksuz raspleta u zadnjih dvadeset minuta
Ne znam, ali počinjem osjećati odsustvo
scenariste koji nam je naklon
Svukud po nebu su vilini konjici
I svaki put kad pustim balon tereta u vis
oni pronađu načina da mi ga vrate u njedra
Još dugo ćeš me vremena gledati kroz objektiv
Prije nego prestanem biti tužna
Maska sa željezničke pruge
kad god uzmem kartu za Berlin
probudim se na provincijalskim kolodvorima
iza prozora,
uz cigaretu
noći dozvoljavaju različite interpretacije i
na čas se čini kao da ja i ne želim ići u Berlin,
ili ostati ovdje
a ti,
razmišljaš li da ćeš jednom sresti djevojku s juga
pred čijom će se klimom sve tvoje maske istopiti
plakat ćeš i pričati kako je sve počelo i zašto je
tvoj jedini hobij vrtuljak u susjednom gradu
koješta,
i ti
i ja
i ringišpili
nemam dovoljno noći ni cigareta da se
naviknem na sve tvoje maske
iz pora mi još uvijek izlaze sve tvoje borbe i
pomjerenja datuma
i otkazivanje karata za Sarajevo
i neočekivani odlasci u Irsku
a noćas je nebo moglo biti naklono jedino u Sarajevu
Ne razumijem ljudsku narav i u koju je mašinu
trebam ubaciti da dobijem ispravan proizvod
Ono čemu me uče je da sa zelenom salatom treba nježno
a kupus nikada ne stiskati, nego ga pustiti da diše
Jedino ljude puštamo da pored nas venu
Dan izvan kalendarske godine
Težim za rječima kojim bih opisala povjetarac
pod jagodicama
i milijun šumova tračnica
a onda širim nosnice i udišem
miomirise slobode vagona i sitnih svjetlucavih niti
život je onakav kakvim ga ne planiramo
Noćas bi bilo lijepo spavati pod otvorenim nebom
uz plamičak hartije i nečiju priču o mladosti
provedenoj na klupi u parku
Pretinac za spavaćicu
i još jedan za ljude koje usput sretnemo
Svejedno je kojim jezikom govorimo,
kad i onako svi uzdišemo na istom
Možeš li zamisliti život bez slučajnih prolaznika
i noći kao što su ove
Redari nas podsjećaju koliko nam malo
pretinaca treba da bismo se smijali
pepeo mojih ceduljica i tvojih cigareta se viori
zrakom umjesto zastava onih koji kradu
trenutke kao što su ovi
