Tri slike o rastanku
I.
Mura je rijeka od zlata i zlatna je voda njena
u koju uranjam svoje prste, svoje oči i misli.
Mura je mirna rijeka, ne drobi ono o čemu razmišljam
i smrt me prati, ne moja nego tuđa.
Crkva je na brijegu i polja su nepregledna.
Sve je u savršenom skladu, čak i zvijezde surađuju.
Kao da šalju posljednji poziv da krenemo vjerovati
u djetinjastu ideju da tamo gore žive ljudi
koje smo nekada poznavali.
II.
Tišina me nije ničemu naučila i prati me gdje god se nalazim.
Sve mogućnosti sada su sahranjene
i ne znam u kojem smjeru krenuti.
Groblje na brijegu pored sela je preblizu.
Preživjeti noć postaje nešto u čemu se ne snalazim.
III.
Znam da je vjetar ovdje po tvojoj zapovijedi
i tvojim glasom govori…
Da podignem pogled, jer putevi se nisu potrošili
i toliko toga je ispred.
Stara je klupa, pored putokaza uklesanih u kamenu, divno mjesto
za završiti započeto i izgovoriti posljednje zbogom.
Otoci (21.07.2018)
Nešto je zbilja otišlo k vragu, dok odlaziš, a ništa ne osjećaš
Zapaljene kuće po Bosni upotpunjuju scenarij za odlazak
Tamni su otvori na njima i kuće su kao ogromne lubanje
iz čijih duplji tek ponekad prhnu krila ptica
prekidajući smrtni prizor u koji je zapala moja zemlja
Ponekad pronađeš raj prekasno i koliko god te na životu drže misli
o tome da ćeš napisati knjigu, posjetiti Svetu Zemlju ili
odabrati nekoga s kime ćeš provesti ostatak života
Život te udara i posljedice su neizlječive
i naivnost se najskuplje plaća
Ljudi ipak jesu otoci, treba ih preživjeti, poput pustih otoka su
i nacrtana lica tu ne pomažu
Život je prekratak da bilo što naučimo o rastancima
Možda i jest najbolje, da tek ponekad budemo blesavi
od tuge, boli ili sreće
Valja se rastati i od ovih polja
Provesti život baveći se banalnim pitanjima, na primjer
kako izliječiti rak ili zašto nema mačaka
u mjestu u kojem trenutno živim
Prestani se baviti šamanima i čuvati mi mjesto na nebu
Ništa nisam znao prije rođenja, tako niti nakon smrti
ništa znati neću
Bilo je ovo vraški dobro putovanje sada zvuči tako blijedo
Bilo je ovo vraški kratko putovanje
Morfij (14.5.2018)
Stijene će se urušiti u rijeku
i rijeka će progutati prve kuće.
I na Bunuru će se spojiti nebo i rijeka.
Znam to, ali ja sam na sigurnom.
Uvijek sve posmatram izdaleka.
Iako sam davno pustio Ptice
tamo dolje su stražari s puškama.
Sve je u najboljem redu dok imamo šume
u koje možemo otići i sakriti se.
Vrhovi planina i divlji konji će čekati korake drugih ljudi.
Pošalji mi savjete o odlasku i posljednjem spremanju kofera.
Vrijeme je da uzmeš malo morfija
i konačno me zavoliš.
