Baš poput Bukowskog
meni je zapravo samo nedostajao alkohol
viski, vino, pivo,
što vam drago
sva je svjetlost već bila razlomljena
stol se laktario sa stolicom
svijest se prelijevala uokolo
kao klaunova šminka
nakon nastupa
saksofon je ulazio u nozdrve
gotovo plav
malo se toga zadržalo osim dima
konobar je krojio
male noćne razgovore ispresijecane kišom
plesačice su se gubile po pariškim ulicama
ili se možda sve to ipak
odvijalo u Barceloni?
c'est la vie
ili i to je život, zar ne?
Posebno slatka Cecilija
Ljubavnik se kladio,
Kockar se zaljubio,
Ti si tako lijepo pjevala
Ja sam dugo gledao
Djevojke na stubama
Moja me je zvijezda čekala
A onda, iznenada, ispod koprene
Ukazalo se lice slatke Cecilije
Pjesnik je uzdahnu
Nad otvorenim prozorom
Sjetio se njenih vizija
U njima je uvijek sam
I bolest ga ubija
Polako kroz više stupnjeva
Pažnju su mu odmah snažno privukle
Duge, tužne pjesme slatke Cecilije
Don Juan se zbunio
Kad sam mu priznao da
Osim tebe nemam nikoga
Rekao je “Dobro je”
I mislio je najbolje
Prošlost je obojicu pratila
Uvijek netko dođe da mu spomene
Tople, smeđe oči slatke Cecilije
Ofelija se vrzmala
Oko praznih stolova
Njezina je duša gorjela
Imala je mnogo tog
Za proći i doživjeti
Morala je ići do kraja
A onda poslije svega, poslije nesreće
Vidjeli smo suze slatke Cecilije
Sudac je natočio
Punu čašu otrova
I nazdravio sretnom slučaju
Upravo se spasio
Neugodne istine
Da je istina na prodaju
Ali sumnje su mu ipak srce morile
Stisnuo je rubac slatke Cecilije
Svećenik je stajao
Uz Freuda i vikao
“I moje su ruke prljave”
Vukli su se zastori
I ljudi su im pljeskali
Spustili smo se u predvorje
Gurnuo sam ruke u tvrde džepove
Ponovio sam riječi slatke Cecilije
Na prilazu su čekala
Kola hitne pomoći
Snijeg je tako gusto padao
Pitao sam kako znaš
Da je ovo grad oprosta
Rekla si mi: “To je nebitno”
A onda, tu pred svima, iz čiste navike
Poprimila si oblik slatke Cecilije
Da bog živi na zemlji i njemu bi razbili prozore
Pišem Ti samo zato
Da budem siguran
Da se Ti i ja razumijemo.
Shvaćam sve,
Zaista –
Brod je moj, ali
Tvoje je more.
No, ako još jednom
Ukineš vjetar
Samo zato jer sam
Zaboravio na pretplatu
Kunem Ti se Tobom
Žalit ću se višim instancama
Srdačan pozdrav,
Kistian Komorčec
Kristian Komorčec
